Nisu samo dječaci agresivni, i djevojčice znaju da se svađaju, pa i fizički obračunavaju u školskom dvorištu, čak i u nižim razredima
Knjiga "Djevojčice znaju da budu zle: Kako da zaštitite svoju ćerku u osnovnoj školi" djelo je Mišel Entoni i Rejne Lindert, i sadrži korisne savjete za roditelje djevojčica.
Posebna pažnja posvećena je fenomenu stvaranja "klanova" devojčica, iz kojih neke od njih namjerno bivaju izopštene, a ponekad i maltretirane. Sa njima se niko neće igrati niti razgovarati, dešava se čak i da ih ostale djevojčice iz "klana" tuku ili kinje.
"Pogrešno je misliti da se ovakve stvari dešavaju samo u starijim razredima ili srednjoj školi. Takvi problematični društveni odnosi među djevojčicama čak su češći u nižim razredima osnovne škole", rekle su autorke knjige.
One ističu da je najveći problem u tome što djevojčica u tom uzrastu nema razvijene neophodne društvene sposobnosti kako bi se izborila sa dojučerašnjim drugaricama. Ona osjeća i da nema podršku okoline, pa često trpi i ćuti, ne obraćajući se ni učiteljima, ni roditeljima za pomoć.
Djevojčice misle da ih odrasli neće shvatiti, jer čak i ukoliko su se nekoliko puta požalile da ih neka drugarica ili više njih "maltretiraju", dobile su odgovor "nađi nove drugarice", "riješićete vi to same", ili "biće bolje sutra".
"Odrasli ovakvim odgovorima kod djeteta stvaraju još veći osjećaj izolacije, jer ono osjeća da mu niko neće pomoći, već je ostavljeno da samo pliva ili tone", smatra Entonijeva, inače dječji psiholog.
Ona ističe da svađe ili tuče sa dječacima ne ostavljaju kod djevojčica toliki osjećaj da su na meti nekoga agresivnog.
"Dok se dječaci uglavnom drže nekoliko udaraca, djevojčice su mnogo okrutnije. Njihovo maltretiranje obično uključuje čitavu grupu, i može da se protegne mjesecima. Dijete koje je odabrano kao žrtva takav tretman doživljava mnogo dramatičnije", kaže Entonijeva.
Ona ističe da bi roditelji trebalo da posmatraju da li postoje značajne promjene u životu njihovih ćerki. Primijetiće ukoliko dojučerašnje drugarice više ne zovu ili ne dolaze da se igraju sa njima, a dijete će pokazivati strah od odlaska u školu, i žaliće se na "fantomske" zdravstvene tegobe.
"Važno je utvrditi gdje je nastao problem, a zatim se sa njim nositi u ulozi sistema podrške. Roditelji nipošto ne bi trebalo da uzimaju pravdu u svoje ruke i odlaze lično da razgovaraju sa problematičnim drugaricama, već da razgovorom, ljubavlju i podrškom nauče svoje ćerke da razviju odbrambeni sistem, i pruže im priliku da nađu nove prijatelje", zaključuje ona.
(MONDO)