Vujadin Savić radi na najvišem radnom mjestu u Beogradu, uz pilon za most preko Save.Kabina,do koje se penje 15 minuta,sada na visini od 126 metara
U raskopčanoj plavoj dukserici, farmerkama i cipelama, Vujadin Savić (47) radi na najvišoj poziciji u Beogradu. Ne spada u vrhunske menadžere, ili ljekare, ne teži direktorskoj fotelji, a na sve njih, bar osam sati dnevno, gleda s visine.
Njegov kabinet smješten je na dizalici uz pilon za novi most preko Save, na Adi ciganliji. Trenutno je na koti od 126 metara. Na kraju zidanja najveće ćuprije koja se trenutno gradi u Evropi, Vujadinov kran biće iznad svih drugih.
U prostoriji od tek dva "kvadrata", Vujadinova fotelja je jedini nameštaj. Pred njom je instrument tabla sa elektronskim uređajima. Pored njega flaša sa vodom i kesa sa sendvičem. Iza leđa i kofica, priručni WC, kad prigusti. Mjesta za stajanje dovoljno za najviše dva vitka posetioca.
Dah zastaje od visine. Dok se korpa ljulja na vjetru, Vujadin se samo smješka kroz otvoreni prozor:
"Već 24 godine radim na dizalicama, skoro pola života. Oguglao sam na visinu. Dok nisam prije godinu dana došao na pilon, najviša kabina iz koje sam upravljao, bila je na 85 metara. Planiram da radim i kad se kran izdigne na 230 metara."
Od dna mosta do kabine treba mu bar 15 minuta penjanja uz gvozdene merdevine, jer mu se radno mjesto sada nalazi na visini 36. sprata!
"Moram da zastanem nekoliko puta da se odmorim. Uhvatim vazduh, pa nastavim dalje. I dobro vodim računa da nešto nisam zaboravio da ponesem sa sobom. Šta onda da radim? Kad ožednim, vodu mi zakače kolege za kuku. Prije nego što krenem u kabinu, u džep strpam sendvič ili burek, jer po osam sati ne siđem na zemlju", kaže Savić.
Pod limenim krovom je najteže kad tokom ljeta "upeče zvezda".
"Nabavila je firma rashlađivač vazduha, imamo i ugrađen ventilator. Ali, teško se borim protiv vrućine. Oko 90 odsto kabine je u staklu, sunce "udara" sa svih strana. Do sada sam bio angažovan na raznim građevinama, ali most preko Ade mi je jedna od najdražih. Ispunio sam san svakog radnika: posao na visini i šef mi nikad ne stoji nad glavom", smije se Vujadin.
Vujadin prepričava anegdotu od pre nekoliko dana kada su mu u posjetu bili kćerka Ivana (22) i sin Slavko (24):
"Imao sam pauzu kad su me pozvali telefonom da me pozdrave. Kažem: "Djeco, sad' će tata da vam mahne". I, okrenem dizalicu dva puta u krug..."
Djeca ga neretko pitaju zašto se ne povuče? Vele, četvrt vijeka na kranu je dovoljno.
"I meni je sve češće na umu mir u porodičnoj kući u Loznici, pored koje imam i farmu. Samo još dok izgradim most. Dok me Beograd ne zapamti."
Pokazao je Vujadin Savić u utorak i kako je uvježban za pomoć kolegama u nevolji. Na gradilištu je organizovana pokazna vežba pružanja prve pomoći i evakuacije povređenog radnika sa platforme pilona na visini od 108 metara. U korpi je spustio zidara "sa povredom", tačno do donjeg špica Ade, gde su ga čekala kola Hitne pomoći.
Simulaciju su izveli i pripadnici Gorske službe spasavanja. Oni su, uz pomoć konopaca, podizali sebe i opremu do platforme pilona, a potom se spuštali zajedno sa "povrijeđenim" radnikom, pišu "Novosti".
(MONDO)