U noći između 25. i 26. aprila u nuklearnoj elektrani Černobilj, nedaleko od Pripjata, na samom sjeveru Ukrajine, dogodila se najveća nukearna katastrofa ikad.
Ova eksplozija u Černobilju je bila najveća ekološka katastrofa, kada je nuklearna energija u pitanju.
Eksplozija u "Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin" je dovela do toga da se radioaktivni oblaci prošire po cijeloj Evropi. Količina zagađenosti bila je jednaka kao da je na Hirošimu bačeno 500 bombi. Posljedice su bile katastrofalne.
Svetski mediji pisali su da su vlasti SSSR nekoliko dana ćutale o ozbiljnosti ovog događaja i da čak ni tada nisu iznijele tačne podatke.
Nuklearna elektrana u Černobilju imala je četiri reaktora tipa RBMK-1000, a u vrijeme incidenta su građena i dva nova, reaktori 5 i 6. Svaki od njih je bio 1 GW snage na pragu. Dan prije ovog incidenta, direktor elektrane je naredio testiranja reaktora 4, a operateri su pokušali da izmjere brzine turbine pri njegovom zaustavljanju. Ovaj rutinski test sprovodi se i u običnoj termoelektrani.
Incident se događa u 1 sat i 23 minuta poslije ponoći. Rutinski test sa turbinama izmiče kontroli, a svi alarmni sistemi, automatika i glavni računar unaprijed su isključeni tokom testa. Reaktor postaje nestabilan. Operateri shvataju šta se dešava i pokušavaju da u jezgro reaktora spuste sigurnosne olovne šipke, ali su zakasnili. U reaktoru dolazi do dvije uzastopne nuklearne eksplozije. Betonski oklop se otvara, a radijacija curi u atmosferu. Izbija požar na vrhu reaktora.
Dozimetri su prezasićeni i ne pokazuju da ima opasnosti po ljude. Glavni operater obavještava direktora i vatrogasce da je došlo do požara, ali nije svjestan da je reaktor otvoren. Vatrogascui pokušavaju da ugase požar na krovu. Međutim, nivo radijacije na otvorenom je takav da je dovoljno samo nekoliko minuta da bi se primila smrtonosna doza. U vrlo kratkom roku vatrogasci padaju od radijacionog trovanja. Uključujući i njihovog komandanta, strada 47 vatrogasaca koji su prve žrtve ove havarije.
Radioaktivni oblak se u međuvremenu kreće velikom brzinom. Talas se sa oko 200 radioaktivnih izotopa, kreće hiljadama kilometara prema sjeveru i stiže do Tihog i Atlantskog okeana i Sjevernog ledenog mora
Sovjetske vlasti u prvim satima su reagovale sporo, funkcioneri jedni druge uvjeravali su da je sve pod kontrolom. Diskusije su trajale čitav dan. Planirana je evakuacija u krugu od deset kilometara, ali se brzo širi na 30 kilometara u prečniku. Sovjetske vlasti su planirale da stanovništvo evakuišu samo na tri dana. Međutim, stotine hiljada iseljenih ljudi se nikada više neće vratiti u Pripjat.
Trideset tri godine Pripjat je grad duhova, unutar Zabranjene zone. Reaktor je zaliven betonom. Prema podacima ukrajinskog Naučnog centra za radioaktivnu medicinu, u periodu od 1987. do danas, najviše od svih naroda stradali su Ukrajinci, ali i stanovnici Bjelorusije i Rusije. Posljedice su osjetile i Švedska, Norveška, Poljska, Velika Britanija i druge zemlje...
Grad Pripjat danas povremeno posjećuju samo avanturistički opredijeljni turisti. U zaštićenu zonu danas se može ući samo sa posebnom dozvolom i odgovarajućom opremom.
UN su 2016. proglasile 26. april Međunarodnim danom sjećanja na katastrofu u Černobilju, a nacionalni memorijal ustanovljen je i u Rusiji i Belorusiji.