Da biste zakazali susret sa prijateljima, danas morate da napišete barem četiri mejla, deset poruka i četujete preko Facebooka
Onda će vam možda i uspjeti da dogovorite susret sa bliskom osobom. Možda!
Svima nam se dogodilo da smo morali da otkažemo zakazano viđanje sa prijateljima, ali isto tako nam se često događa da nam prijatelji po ko zna koji put otkazuju davno zakazani susret.
Da li ste se zapitali zašto danas više nije moguće ispoštovati zakazani termin? Ovom temom su se pozabavili njemački mediji, poput lista "Zidojče cajtung“.
Mladi se ne obaziru na to što se privatni dogovori danas rijetko kad poštuju, a starije to izluđuje. Do nedavno je dogovoreno vrijeme bilo gotovo neosporivo, kao da je uklesano u kamen. Danas, u najboljem slučaju, neobavezujući dogovor, često pomjeranje termina, otkazivanje neposredno prije dogovorenog vremena. "Vidjeću. Javljam ti se. Ajde da se čujemo"...
"Tehnologije virtuelnog svijeta nam omogućavaju da se osjećamo neobavezno“, kaže psiholog Gabriele Rici. Mobilni telefoni, laptopovi... ubrzavaju komunikaciju, proizvode novi tip ponašanja, nove manire i nov kukavičluk. Lakše je otkazati bez direktnog suočavanja sa razočaranjem ili ljutnjom dotične osobe.
Gabriele Riči u svojoj knjizi "Možda. Neobavezna obaveznost“ objašnjava da je sve veća nepouzdanost simptom jednog vremena u kojem se sve vrti oko "emotivnog zadovoljavanja potrebe“.
Konstantno se čini psihološko kršenje ugovora, dogovori se ne poštuju - u pitanju je jedan neobavezujući svijet pun oportunista koji do kraja drže sve mogućnosti otvorene, pun ego-manijaka koji se obaziru samo na svoje raspoloženje, piše "Dojče vele".
U toj novoj društvenoj igri se svi osjećaju kao gubitnici, na način na koji to činimo u vrijeme gužve u prodavnici, kada uvjek mislimo da je baš naš red najsporiji. Ali, da li je to tačno? "Ne", kaže sociolog Kerstin Jirgens:
"Ranije je objektivno bilo lakše da dvoje ljudi dogovore privatno druženje, jer su svi u isto vrijeme imali slobodno vrijeme. Taj kolektivni završetak radnog dana više ne postoji. Živimo u društvu nepouzdanih radnih okolnosti, kada ljudi rade poslove sa pola radnog vremena, u tri smjene, u projektnim fazama, noću ili vikendom.“
Pronalaženje zajedničkog termina zavisi od bezbroj okolnosti i veoma liči na komplikovanu matematiku, jer pored svih obaveza postoje i stvari koje su nepredvidive, poput bolesne bebisiterke ili hitnog posla, i one urušavaju čitavu kalkulaciju.
"Živimo u nekoj vrsti promjene vremena", kaže Karl Hajnc Gajsler iz Njemačkog društva za kulturu vremena. Tačnost i mogućnost planiranja, stubovi starog industrijskog društva sa određenim radnim vremenom i satnicama, izgubile su se usled novih potreba novog komunikativnog društva da se sve radi istovremeno i paralelno što, pak, omogućava spontane i fleksibilne reakcije.
Koji je rezultat te promjene vremena? Svako je svoj vlastiti menadžer koji svoje dogovore stalno iznova sortira po Ajzenhauer-principu.
Ko je trenutno bitan? Ko je hitan? Ko je hitan i bitan? Oni od kojih nešto želimo - posao, savjet ili prosto samo ljubav - imaju prednost, a za sve ostale važi neka čudna jednačina koja se sastoji od: nisam ga dugo vidio (često sam otkazao) i tako ću biti u njegovoj blizini jer umije da bude simpatično sa njim.
Pa ipak nas svaki put iznova zaboli odgađanje. U pitanju ja mala uvreda za ego: nešto ili neko je bitniji od mene! Ipak, nonšalantno se pravimo da smo puni razumijevanja.
Glavno pravilo moderne komunikacije glasi: ne praviti frku od činjenice da dogovor ponovo nije uspio. Nije bitno! Ali, eto, ipak jeste. Najprije dopuštamo da se to desi pet, deset puta, a onda više ne pokušavamo da ostvarimo bilo kakav dogovor.
Jeste li gledali onaj crtani film u kojem jedan čovjek telefonira u svojoj kancelariji i kaže: "Četvrtak mi ne odgovara. Šta mislite o nikad? Da li vam odgovora nikad?“, a drugi odgovara: "To mi super odgovara. Ali bolje da telefoniramo prije toga, važi?“.
(MONDO)