Eksplozije se dešavaju kad dođe do naglog širenja gasa, baš kao što biva i sa kokicama. Mada su indijska plemena vjerovala da u njima stanuju duhovi.
Zrno kukuruza ima vlažnu unutrašnjost prekrivenu čvrstim omotačem. Kada zrno ugrijemo voda koja se nalazi unutra ne isparava odmah već se zagrijava iznad tačke ključanja.
Kada se omotač raspukne od pritiska, voda konačno ispari. Zrno počinje da se širi jer je mnogo rupica kroz koje prolazi para. Međutim, ne puknu sva zrna. Ona koja nemaju dovoljno vlage, ili im je omotač oštećen, ostaju cijela.
Kokice se prave na vreloj ringli, u dubokoj poklopljenoj posudi, na čije dno ste stavi malo butera. Sole se tek kada budu gotove. Mogu se pripremati i u mikrotalasnoj rerni.
Jedu se sa raznim dodacima i prelivima koju mogu biti i slatki i slani.
U Evropu je kokice donio Kolumbo u 15. vijeku, a na ulicama Amerike prvi aparati za kokice pojavili su se u 19. vijeku, kada je 1885. godine prvu mašinu za pravljenje kokica na veliko izmislio Čarls Kretors u Čikagu.
Kokice imaju malo kalorija, šećera i masnoća, a bogate su vlaknima zbog čega, ako ih ne spemamo na ulju i ne dodajemo so i prelive, spadaju u zdravu hranu.
Da li znate kako se zove zrno koje ne pukne? Usjedjelica.
(MONDO)