Fišerov portparol Gardar Sverison rekao je da je svjetski šahovski šampion sahranjen u ponedeljak ujutru uz skromnu pogrebnu ceremoniju, kojoj je prisustvovalo nekoliko prijatelja i njegova životna saputnica, japanska šahistkinja Mijoko Vataji.
Sahrana je održana po katoličkom obredu u maloj crkvi, nedaleko od islandskog grada Selfosa, koji se nalazi oko 60 kilometara jugoistočno od Rejkjavika.
Jedan od učesnika sahrane, koji je želio da mu se ime ne pominje, rekao je da je Fišer zahtijevao da samo nekoliko ljudi prisustvuje njegovom ukopu.
Tihi kraj Fišerovog života bio je u suprotnosti sa njegovim burnim životom, koji se odvijao i na i podalje od šahovske table.
Nekadašnje čudo od djeteta, Bobi Fišer je pobjedom nad dotadašnjim svjetskim prvakom, najboljim ruskim šahistom Borisom Spaskim, postao jedini američki šahovski šampion, ali je poslednje godine života proveo u izgnanstvu iz SAD.
Umro je od neutvrdjene bolesti, u četvrtak u Rejkjaviku, u gradu u kome je 1972. godine, u jeku Hladnog rata, i postao svjetski šampion. Mediji su objavili da je umro pošto su mu otkazali bubrezi.
Meč u Rejkjaviku bio je prepun njegovih čudnih zahtjeva, poput onoga da se napravi rendgenski snimak stolice na kojoj je sjedio tokom meča.
Nekada slavljen kao nacionalni heroj, a od mnogih smatran i najvećim šahovskim majstorom svih vremena, Fišeru, koji je rodjen u Čikagu, titula je oduzeta 1975, tri godine pošto ju je osvojio, jer je odbio da je brani u meču protiv tadašnjeg izazivača Anatolija Karpova.
Poslije godina povučenosti, ponovo je zaigrao 1992. godine kada je na Svetom Stefanu i u Beogradu odigrao revanš meč protiv Spaskog. Zbog toga je ušao u sukob sa Vladom SAD, jer je Jugoslavija tada bila pod sankcijama Ujedinjenih nacija.
Nakon ovog meča, a na zahtjev Amerike, uhapšen je u Japanu. Medjutim, poslije apela iz svih krajeva svijeta, japanske vlasti su Fišera, umjesto u Ameriku, koja je uporno tražila njegovo izručenje i gdje bi ga, najvjerovatnije, čekala duža zatvorska kazna, poslale na Island, koji mu je dao državljanstvo.
Fišer, koji je bio jevrejskog porijekla, tvrdio je da je bio žrtva jevrejske zavjere i u kasnijim godinama postao je poznat po često buntovnim izjavama.
Poslije napada na Svjetski trgovinski centar u Njujorku 11. septembra 2001. godine, rekao je da bi volio da vidi SAD "zbrisanu sa lica zemlje".
Fišerova pobjeda nad Spaskim okončala je dominaciju, naizgled, nepobjedive sovjetske šahovske škole, koja od 1920-tih pa sve do 1972. godine samo dvije godine nije bila na svjetskom tronu.
Fišer je bio ushićen svojom pobjedom u tom meču: "Znate, ovo je vrhunac mog života. Moja cijela karijera je bila usmjerena na ovaj trenutak. Ovo je stvarno bio veliki meč. To što se dogadjalo izmedju mene i Spaskog je, u stvari, ukupna svjetska politička situacija u malom."
Decenijama su šahovski šampioni odavali poštu Fišeru time što su poštovali njegov problematičan život.
Ruski šahista Gari Kasparov rekao je da je Fišer pokazao kako ljudsko biće može biti sposobno da dostigne nove visine. Karpov ga je nazivao "šahovskim gigantom".
Trenutni svjetski šahovski šampion Višvanatan Anand nazvao je Fišera krajnjim romantičarom, rekavši da je pobijedio sistem i nije mogao da se nosi sa titulom najboljeg.
U šahovskim krugovima oduvijek se polemisalo ko je najveći, ali sam Fišer nikada nije imao tu dilemu.
Svojevremeno je izjavio: "Lijepo je biti skroman, ali bilo bi glupo ako ne bi rekao istinu. Fišer je najbolji."
(Beta)