Patent-zatvarač ili rajsferšlus, napravica koja drži zajedno toliko toga u svakodnevnom životu, napravljen je još sredinom 19. vijeka
Decenije morale da prođu prije nego što je bio prihvaćen.
Čovjek koji je 1846. godine patentirao šivaću mašinu - Elias Houv, prvi je imao ideju za nešto slično današnjem patent-zatvaraču. Nazvao ga je "automatski, neprekidni zatvarač odjeće". Houv je patentirao svoj izum, ali je vjerovatno zbog uspjeha koji mu je donijela šivaća mašina, odustao od marketinga svog zatvarača.
Poslije više od četiri decenije Vajtkomb Džadson, iz Čikaga, je 1891. prijavio svoj patent-zatvarač, prilično zamršeni sistem kopči, spona i kuka. Izum je debitovao na Svjetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine, ali s malo komercijalnog uspjeha, jer je sistem bio suviše složen i nespretan.
Džadson je kasnije bitno modifikovao dizajn, ali njegovom zatvaraču nije išlo ni kad se tako usavršen pojavio na tržištu 1904. godine, jer niko nije znao što da radi s tom novotarijom. Ljudi su bili navikli na dugmad, bili zadovoljni njima i nisu mogli da zamisle ni jedan drugi način zakopčavanja i otkopčavanja odjeće.
Iako se Džadston nadao širokoj primijeni i velikom uspjehu, njegov izum našao je svoje mjesto samo na čizmama i kesicama za duvan. Ni kad je dodatno pojednostavio svoj izum, to nije bilo dovoljno da bi se rajsferšlus našao na ženskim suknjama i haljinama. I dalje je to bila složena naprava.
Švedski doseljenik Gideon Sandbak dolazi 1913. u Džadsonovu kompaniju i bitno usavršava izum kojem daje ime "razdvojivi zatvarač", a istovremeno usavršava i mašine za proizvodnju rajsferšlusa.
Umjesto kukica i rupica nova verzija ima dva niza zubaca koji čvrsto ulaze jedan u drugi i lako i sigurno drže zajedno dvije strane naprave, dva njena elementa. Stvar je sada izgledala vrlo slično onome što danas svi dobro znamo i ne razmišljamo koliko je verzija i godina bilo potrebno za jedan od najjednostavnijih mehanizama modernog vremena.
Bitka za šlic 1937.
Tako običan, a tako genijalan, iako ne nužan i apsolutno neophodan, rajsferšlus je postao beskrajno koristan u svakodnevnom životu. Ali osvajanje tržišta takođe je trajalo dugo, gotovo dva vijeka.
Početak Prvog svjetskog rata otvorio mu je vrata kad je američka vojska odlučila da stavi patent-zatvarač na dio opreme i odjeće vojnika. Tridesetih godina, patent-zatvarač počinje da se koristi na dječjoj odjeći. Reklamna kampanja ga je predstavljala kao nešto što će djeci omogućiti da se sama obuku.
Godine 1934. patent-zatvarač je prvo osvojio Veliku Britaniju, kad ga je vojvoda od Vindsora stavio na svoje pantalone i time jednim potezom slomio otpor britanskih krojača.
Potom je na red došla Francuska, ali ne bez borbe, koja se pod nazivom "Bitka za šlic" vodila 1937. godine. Naime, francuski modni dizajneri su shvatili prednosti patent-zatvarača, ali trebalo je uvjeriti muškarce da su oni mnogo bolji od dugmića.
Patent-zatvarače će krajem tridesetih konačno prihvatiti i ženska moda.
Drugi svjetski rat će usporiti proizvodnju i prodaju, ali će ona po zavrsetku rata preći milijardu patent-zatvarača godišnje.
Danas je na svemu - od pantalona do večernjih haljina, obuće, kofera do vreća za spavanje, šatora...
Engleski naziv "zipper" patent-zatvarač je dobio u kompaniji "B. F. Goodrich Company". U povlačenju rajsferšlusa na svojim čizmama, vlasnik kompanije je čuo "zzzzip" i uzviknuo "zip er up", oponašajući zvuk koji je proizvodila ta mala jednostavna naprava.
(Beta, foto: Guliver/Getty Images)