O čemu ne bi trebalo da pitate domaćine u Jordanu, Egiptu, Argentini, Meksiku, Kanadi...
Svaka zemlja ima svoje tabue o kojima je najbolje da stranci ne govore. Turistima na Bliskom istoku je najpametnije da izbjegavaju priče o politici i vjeri, u Aziji o kolonijalnoj prošlosti, u Evropi o istorijskim sukobima među narodima.
Na internetu se mogu naći preporuke o tome koje teme ne valja potezati u pojedinim zemljama i regionima da bi se na putovanjima izbjegle moguće neprijatne situacije.
Tako Egipćani ne vole da ih kritikuju zbog njihovog odnosa prema podređenim Koptima. Takođe je apsolutno nepoželjno iznositi bilo kakav stav o položaju Jevreja u svijetu ili potrebi sklapanja trajnog mira s Izraelom. Još je opasnije upuštati se u rasprave o nedostatku demokratije u Egiptu ili o korupciji, odnosno opasnostima koje bi terorizam mogao da predstavlja za egipatski turizam.
Priča o terorizmu nije poželjna ni u Izraelu, ali je manje štetna od spominjanja "palestinskog pitanja". Domaćini posebno burno reaguju na opaske o sigurnosnom zidu, kojim je Izrael prije nekoliko godina odlučio da ogradi palestinska područja. Izraelci su jako osjetljivi i na vjerska pitanja, s obzirom na to da svi Jevreji nisu jednako religiozni, naprotiv, zbog vjerske (ne)tolerancije često se međusobno fizički sukobljavaju.
U Jordanu koji je zbog istorijskog grada Petre odredište mnogih turista, nikako ne treba spominjati ubistva iz časti koja su u toj zemlji u poslednje vreme česta medijska tema, a mnogi ih se Jordanci stide. Kao i u ostalim muslimanskim zemljama, svakako treba izbegavati kritiku islama, ali i jordanske kraljevske porodice što je i zakonom zabranjeno.
Na drugom kraju svijeta, u Argetini na primjer, najtraumatičnija tema su neriješene otmice oko 30.000 ljudi, uglavnom protivnika vojnih hunti, ali i nestanka djece, tokom 1970-ih godina. Nije pametno upuštati se ni u rasprave o nekada vladajućoj porodici Peron čija se istorijska uloga još preispituje. Nikako ne treba pominjati ni Faklandski rat o kojem ne vole da pričaju ni Britanci, a kamoli Argentinci koji su ga izgubili.
Meksikanci, pak, ne podnose priče o kriminalu i korupciji, ali ni o pravima životinja jer su im borbe s bikovima, kao i Špancima, dio nacionalnog ponosa. Mnogi Meksikanci ogorčeni su i pitanjima o iseljavanju iz svoje zemlje, a tema postaje još bolnija ako se dotakne politika njihovog susjeda, SAD, prema "ilegalcima", koja je najčešće okrutna i ponižavajuća.
Kanađani su najosjetljiviji na opaske o tome koliko je Kanada slična Sjedinjenim Američkim Državama, posebno ako se pominje u za njih ponižavajućem kontekstu - da su 51. savezna država SAD.
Među azijskim zemaljama, u Kini je krajnje nepoželjno pominjanje "3T" - Tibeta, Tajvana i Tjenanmena. Zabranjena tema su i odnosi Kine i Japana. Nikada ne treba porediti te dvije zemlje, pogotovo ne treba hvaliti Japan. Dobro je izbjegavati i razgovor o vjerskim slobodama, ljudskim pravima i kulturnoj revoluciji.
Indija nikako nije dobro mjesto za razgovor o odnosima sa susjednim Pakistanom ili etničkim sukobima, jer ta zemlja ljubomorno čuva svoj status multietničke demokratije. Ne valja potezati ni pitanja o dogovorenim brakovima, klasnom društvu, ekonomskoj nejednakosti i kastinskom sistemu.
U Japanu je apsolutno zabranjena tema Drugi svjetski rat i uloga Japana u njemu. Nikako nije dobro ni pominjanje Hirošime i Nagasakija jer to nije samo nacionalna trauma nego i sramota. Čak i u tim gradovima se o nuklearnim bombama gotovo ne raspravlja.
I Evropa ima svoje tabue. Nigdje na svijetu nije toliko nepristojno pitati ženu za godine kao u Francuskoj. Takođe je apsolutno zabranjena tema novac. Francuzi gotovo nikada ne raspravljaju o platama. Nikako ne treba pominjati ni to kako su se Francuzi predali Njemcima tokom Drugog svjetskog rata.
U Njemačkoj je potpuno zabranjeno pričati o Hitleru i holokaustu.
Njemcima smeta i kada stranac ne poznaje razlike između sjevera i juga te zemlje. Takođe ne podnose ni pretjerano čavrljanje, pa im je vrlo neprijatno ako moraju naširoko da raspravljaju, recimo, o vremenu.
S Rusima nikako nije pametno razgovarati o sukobima u Čeceniji i Gruziji, braniti američku vojnu akciju u Srbiji ili iznositi optužbe o kršenju ljudskih prava. Nikada ne treba čak ni aludirati da Rusija zaostaje za zapadnim zemljama u bilo kojem pogledu, i svakako valja izbjegavati bilo kakvu kritiku Vladimira Putina.
(Beta)