Feng Džengu više od mjesec dana živi na tokijskom aerodromu Narita jer mu vlasti Kine ne dozvoljavaju da se vrati kući.
Ovaj 55-godišnji kineski aktivista za ljudska prava tako u stvarnosti preživljava priču iz holivudskog hita "Terminal" sa Tomom Henksom u glavnoj ulozi.
Aerodrom Narita je najprometniji aerodrom u Japanu gdje avioni slijeću do duboko u noć. Ali, u opštem metežu jedan čovjek stoji mirno i usamljeno, piše BBC.
Feng Džengu koga je međunarodna organizacija Amnesty international nazvala "borcem za ljudska prava", ne putuje nigdje, on čeka u hodniku dijela aerodroma za dolaske da mu se pruži šansa da se vrati u svoju zemlju.
Četiri puta je uspio da stigne do aerodroma u Šangaju, ali su ga kineske vlasti smjesta vratile natrag u Japan. Kada se posljednji put to dogodilo Feng Džengu je odlučio da je bilo dosta i "ulogorio" se na aerodromu Narita.
I tako već više od mjesec dana Feng Džengu živi na ničijoj zemlji, između mjesta gdje dolaze putnici i pasoške kontrole na Terminalu jedan tokijskog aerodroma. Svakodnevno ga vide desetine hiljada ljudi koji prolaze kroz aerodrom.
"Vrlo je teško zato što me ljudi posmatraju kao da sam prosjak... Sramota me je", kaže Feng Džengu.
On nosi majicu na kojoj su ispisani detalji o njegovoj sudbini na engleskom, a drugi natpis, na kineskom, okačen je o njegov kofer, kao neki protestni plakat. Pošto je postao i svojevrsna zvijezda, neki zastanu da se slikaju sa njim.
Iako nikad nije vidio holivudski film "Terminal", Feng Džengu se slaže da je njegov položaj sličan položaju glavnog lika iz tog filma koga igra američki glumac Tom Henks.
Ali Feng kaže da su za njega uslovi mnogo gori nego za lik iz filma "Terminal" koji je bio u dijelu aerodroma za odlaske gdje su restorani i radnje, dok u dijelu za dolaske gdje je Feng, nema restorana, nema ničega, jer se tu putnici ne zadržavaju.
Feng živi od onoga što mu ljudi daju. "Putnici koji izlaze iz aviona daju mi hranu, pa imam dovoljno", kaže i pokazuje na torbu sa slaktišima, keksom i drugim stvarima. Žali se, međutim, da ne može dobro da spava na nizu plastičnih stolica.
"Mogu da odem na spavanje tek oko oko ponoći jer tada prestaju da slijeću avioni, ali ne mogu da spavam poslije pet ujutro jer tada počinju da stižu novi", kaže on.
"Nema ni tuša, kupatila, vrlo je teško jer ljudi zure u mene... Teško je izdržati psihički. Jako se stidim", priča Feng.
Opremljen mobilnim telefonom i laptopom on ipak održava kontakt sa spoljnim svijetom preko blogova i društvenog sajta sa kratkim porukama Tviter.
Feng ima važeću japansku vizu u svom kineskom pasošu pa bi aerodromski zvaničnici mogli da ga natjeraju da napusti zgradu, ali za sada to ne čine.
Iako ne govori skoro ni riječ japanskog, aerodromsko osoblje kaže da su zavoljeli svog nepozvanog gosta. "On je prijatelj svih nas", kaže Hosijuki Kurita. "Želim da razumije svoj položaj i svojevoljno uđe u Japan", dodao je Kurita.
Ali Feng Džengu se nada da će upornim ostajanjem na tako javnom mjestu ubijediti kinesku vladu da mu dozvoli da se vrati kući, i kaže da je spreman da ostane u aerodromskoj zgradi dok god mu se ne ostvari cilj.
(Beta)