Naučnici Univerziteta Stenford u Kaliforniji uspjeli su da konstruišu mikročip koji se sam razlaže pod dejstvom tečnosti u ljudskom organizmu
Elektronika koja se sada ugrađuje u ljudsko tijelo da bi, na primjer, upravljala vještačkim srcem ili zaliscima ili da bi kao dozator dopremala lijek do određenog organa, mora da se odstranjuju poslije okončanja predviđenog perioda rada. To znači da je pacijentu potrebna još jedna operacija.
Najveći problem prilikom usavršavanja novog mikročipa je bila neophodna eliminacija silicijuma, jedinog elementa koji nije biorazgradiv, ali je neophodan u izradi mikroelektričnog kola.
Organski poluprovodnici, međutim, već postoje i upravo ova jedinjenja zajedno sa polimernom izolacijom, podloškom i minimumom srebrnih i zlatnih provodnika su primijenili kalifornijski naučnici za izradu svog mikročipa.
Ovaj elektronski uređaj je stabilan u običnoj vodi, ali se postepeno, za 70 dana, raspada u tečnostima ljudskog tijela - slaboalkalnim vodenim rastvorima soli.
Poslije razlaganja mikročipa u organizmu ostaje samo zanemarljiva količina srebra i zlata - metala koji ni u većim količinama nemaju štetan uticaj na zdravlje.
Novi uređaj može da ispuni sve povjerene zadatke - da po zadatom programu dozira lijek ili da pruži informaciju o procesu zarastanja organa poslije operacije.
Za sada revolucionarni mikročip, ipak, ima jedan nedostatak - u njemu mora da se koristi struja relativno visokog napona što može dovesti do elektrolize vode i stvaranja gasova vodonika i kiseonika. To može naškoditi susjednim organima, zbog čega su autori sada zauzeti usavršavanjem uređaja.
(Tanjug, foto: Guliver/Getty Images)