Tačno prije tri decenije, u noći 25. aprila između 26. aprila 1986. godine, u atomskoj elektrani Černobilj nedaleko od varošice Pripjat, na sjeveru Ukrajine, uz granicu sa Bjelorusijom, dogodila se nukearna katastrofa.
Jedan od reaktora elektrane "Vladimir Iljič Lenjin" - kako se zvanično zvala černobiljska nuklearna elektrana, eksplodirao je 26. aprila u 1.24 posle ponoći po lokalnom vremenu.
Na licu mjestu poginula je 31 osoba, sa ozračene teritorije evakuisano je 116.000 ljudi, a u narednom periodu još 230.000. Radioaktivni oblak je prekrio u danima koji su uslijedili znatan dio Evrope, s nesagledivim posledicama.
Radioaktivnoj prašini su izloženi, pored teritorije bivšeg Sovjetskog Saveza, i Poljska, Bugarska, Njemačka, Švedska, Švajcarska, Belgija, Holandija, Velika Britanija, Finska, bivša Jugoslavija, Rumunija, Austrija, a radioaktivna prašina je zahvatila i istočni dio SAD. U izvjesnoj mjeri gotovo čitava Sjeverna hemisfera osjetila je posledice.
Prema podacima Ministarstva zdravlja Ukrajine, pod medicinskim nadzorom, kao posledica černobiljske katastrofe, nalazi se više od dva miliona ljudi.
Prema podacima organizacije za zaštitu prirodne sredine "Grinpis", od posledica je umrlo oko 200.000 ljudi, a pretpostavlja se da će u perspektivi širom svijeta biti još oko 270.000 slučajeva onkoloških oboljenja u vezi s radijacijom iz Černobilja.
Neslužbeni izvori procjenjuju da je od posledica radijacije preminulo između 200.000 i 400.000 ljudi.
Grad Pripjat (nerijetko se naziva Černobilj) danas je "grad duhova", koji povremeno posjećuju samo avanturistički opredeljni turisti. U zaštićenu zonu danas se može ući samo sa posebnom dozvolom i odgovarajućom opremom.
Prema zvanicnoj statistici, januara 1986. u Pripjatu je živjelo 49.400 ljudi.
Novi zaštitni sarkofag nad uništenom elektranom nedavno je ponovo postavljen, a čitav poduhvat vrijednosti oko milijardu eura finansirala je najvećim dijelom Rusija.
Nuklearna katastrofa u Černobilju označena je sedmim - najvišim stepenom nuklearne opasnosti, koji je zvanično vezan još samo uz nukleraku Fukušima, u Japanu, koju su 11. marta 2011. pogodili najprije zemljotres i ubrzo 14 metara visok razorni morski talas.
Japan, a uz njega i Njemačka, odrekle su se atomske energije, dok novi ekonomski džinovi, Kina i Indija, ne odustaju od namjere da dio sve većih potreba za energijom zadovolje uranijumom.
U svijetu posle katastrofe Fukušime vlada konfuzija u vezi sa daljim korišćenjem i gradnjom nuklearnih elektrana.
Japan je zatvorio svih 50 nuklearnih reaktora, Njemačka osam nuklearki, a sada je, pored velikog uzleta proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, njemačka energetika u velikoj mjeri počela da računa i na gasne elektrane, naročito posle izgradnje druge linije Sjevernog toka i udvostručavanja priliva ruskog gasa sa ove trase.
Rusima su, istovremeno, udvostručene inostrane porudžbine za gradnju novih nuklearki.
Prema podacima iz aprila 2014. godine, širom svijeta je aktivno 435 nuklearnih elektrana u 31 državi.
Međunarodna agencija za atomsku energiju očekuje da bi globalna upotreba nuklearne energije tokom naredne dvije decenije mogla da poraste za 100 odsto.