Novac, pasoš i hanzaplast obavezan su sadržaj putne torbe koja garantuje dobar odmor
Koliko puta se dogodilo da nedostatak posljednje sitnice zagorča ne samo dane plandovanja, već i svakodnevni život.
A kako je nastao mali, spasonosni, najprije obični flaster, a kasnije i hanzaplast, u obliku kakvom ga danas koristimo?
Pretpostavlja se da izum nastao početkom 20. vijeka. Po jednoj priči, Englez Dikson nije mogao da gleda suprugu kakao se prilikom rada u kuhinji često povrjeđuje. Zbog toga je uzeo ljepljivu traku i na nju praktično nalijepio čiste komadiće tkanine. Gospođa Dikson je, zatim, kada bi se povrijedila, luhepila ove trake po ranama štiteći se od daljeg povrjeđivanja i infekcije, piše "Politika".
Izum za zaštitu manjih rana prihvatile su faramceutske kompanije koje us odmah sagledale mogućnost dobre zarade. Međutim, novo vrijeme donijelo je nove varijante pronalaska. Tako se 1922. godine pojavio prvi hanzaplast, komadić samoljepljivog flastera sa sterilnom gazom u sredini.
Hanzaplast je veoma brzo postao popularan, a tome je doprinijela činjenica da se lakše i jendostavnije koristi od flastera.
Za njegovu upotrebu nije potrebno sjeći ljepljivu traku, niti stavljati gazu na ranu, a zatim je lijepiti flasterom, već je bilo dovoljno samo odlijepiti zaštitnu hartiju i zalijepiti hanzaplast na povrijeđeno mjesto.
Desetak godina kasnije hanzaplast se već uveliko proizvodio i ljudi su ga masovno koristili.
Povrede koje nastaju prilikom sječenja namirnica, brijanja, ili obavljanja bilo kakvog drugog posla u kući, najlakše se liječe ovim malim ali efikasnim ’pomagačem’.
Posljednjih decenija praktična forma dobila je i nove namjene pa se uz razne hemijske dodatke koje ispuštaju koriste za liječenje opekotina, odvikavanja od pušenja, protiv bolova, u nekim metodama liječenja depresije, a postoje i flasteri za koncentraciju.
(MONDO, foto: Guliver/Getty Images)