Helajzenova je istakla da je porodica svakako neko ko najviše trpi zajedno sa članom koji je pod stresom
Strah od gubitka posla, kao i gubitak zaposlenja, objektivno je stresno stanje za svakog čovjeka koji, sam ili uz pomoć stručnjaka, u tim situacijama rešenje treba da traži u svojim radnim kapacitetima i traganju za drugim poslom, rekla je Tanjugu psiholog Višnja Helajzen.
Helajzenova, koja je i savjetnik za planiranje karijere u Nacionalnoj službi zapošljavanja, je rekla da svaki čovjek ima više radnih sposobnosti i talenata i da zato, kada izgubi jedan posao, odmah treba da traži drugi, u skladu sa svojim sposobnostima.
Helajzenova smatra da je "najveći stresor" neizvjesnost koja prethodi gubitku posla jer je čovek u tom trenutku, po pravilu, nesiguran i prilicno dezorijentisan.
"U takvim situacijama, koje kod nas kao posledica tranzicije traju godinama, čovek se osjeća nesigurno, prilično dezorijentisano, zato što nema prave smjernice i ne može da predvidi situaciju", navela je ona.
Uobičajena osjećanja su anksioznost, strah koji često nije objašnjiv, a ako su takva stanja dugotrajna kod čovjeka se "rađa želja da se sve već jednom završi" i da se sa problemom suoči.
"Suočavanje sa gubitkom posla kod čovjeka rađa bijes koji potpuno parališe neke njegove mogućnosti da proaktivno riješi problem", rekla je Helajzenova i dodala da ga u tome sputava osjećanje prevarenosti i odbačenosti.
Sa prihvatanjem realnog stanja dolazi se u stanje defanzivnog ponašanja koje se, po pravilu, manifestuje povlačenjem u sebe, zatim osjećanjem beznađa i padanjem u depresiju.
Ukoliko se ništa ne preduzme da se takvo stanje prevaziđe, može doći, upozorila je ona, do neurotičnosti i do organiskih poremećaja, kao što je kardiovaskularna bolest.
Ima situacija da se u takvim situacijama poseže za suicidom ili pokušajem suicida, upozorila je Helajzenova.
Suprotno tome postoji bijes i pad u iskušenje za sukobljavanje sa okolinom, ili onima za koje se smatra da su doprinijeli da neko izgubi posao, kao druga reakcija, objasnila je ona, dodajući da se zato savetuje proaktivna reakcija.
"Preporučljivo je da se osoba osloni na svoje radne kapacitete, da spozna svoje kompetencije i da u odnosu na to postavi svoje nove ciljeve s tim što ti ciljevi treba da budu realni", navela je ona i dodala da se takve situacije stalno dešavaju u cijelom svijetu, pa i kod nas.
.
"Pitanje je samo ko će se na koji način snaći i da li je spreman da da podršku, što može da bude veoma značajna uloga u prevazilaženju stanja", rekla je ona.
Helajzenova je navela da je razvojem tehnologije došlo da pojave veće stresnosti, kao i da je najstresniji rad na kompjuteru, stalno praćenje informacija i blagovremeno reagovanje na njih.
(Tanjug)