Vjekovima su žene bile okosnica porodice: brinule se o kućnim poslovima, kuvale i brinule se o djeci.
Muškarci su često bili odsutni po cio dan iz kuće nastojeći da zarade dovoljno za normalan život svoje porodice.
Emancipacija i borba za ženska prava učinile su i žene zaposlenijima, ali su često te nove obaveze postale samo dodatak onim porodičnim.
Uvijek je bilo muškaraca koji su, najčešće silom prilika, znali da ponesu veći teret podizanja porodice, ali to je bilo više izuzetak nego pravilo. Danas se i to mijenja.
Ravnopravnost među polovima inicirala je i spektar promjena u savremenim porodicama koje više nisu samo rezultat nužde. U Švedskoj čak sedamdesetak odsto muškaraca koristi porodiljsko umjesto svojih partnerki i više su uključeni u život djece.
Koliko su jaki trendovi da se i očevi od najranijih dana uključe u odgoj djeteta govori i podatak da je i bivši britanski premijer Toni Bler koristio porodiljsko posle rođenja četvrtog djeteta. To je vjerovatno podstaklo njegove sunarodnike da slijede njegov primer, ali i naprave korak dalje: ostanu kod kuće i brinu se o porodici.
Danas podaci britanskog zavoda za statistiku pokazuju da je na Ostrvu 190.000 očeva odlučilo da napusti posao i posvetiti se očinstvu. Oni su ti koji ujutro vezuju djeci pertle na cipelama, spremaju im doručak i voze ih u vrtić ili školu. Iako su se mnogi odlučili na takav korak iz ekonomskih razloga, dosta je njih to zaista željelo, prenosi "Blic".
Žene su postale čelnice firmi i čini se racionalnijim da suprug preuzme njihove dužnosti nego da dijete odgajaju dadilje i predškolske ustanove. I većina se toliko dobro snašla da se sada dio zaposlenih majki osjeća pomalo isključenim, jer se djeca bolje razumiju s ocem.
Ma koliko ostajanje kod kuće bilo odraz muškarčevog izbora, ima on i svojih zamki. Majke su još dominantnije kada je riječ o brizi za malu djecu pa se očevi koji u svojim porodicama preuzimaju tu odgovornost često nađu na sastancima ili drugim okupljanjima okruženi ženama.
Mnogi su u dilemi da li se tada uključiti u njihove razgovore o dječjim problemima i kuvanju, ili se držati po strani. Drugi je, a mnogima i najveći problem, izolacija od društva.
Ali psiholozi upozoravaju da se ne ode u krajnost, jer su djetetu ipak potrebna oba roditelja.
Spominje se zato holandski primer gdje je država omogućila roditeljima da rade pola radnog vremena i da podjednako učestvuju u odgoju djeteta, jer za njega je najbolje da roditelji dijele brigu, a ne da zamijene uloge.
(MONDO)