Odrasle osobe, koje su imale fizičke ili emocionalne traume u djetinjstvu, više su sklone dobijanju sindroma hroničnog umora
Odrasle osobe, koje su imale fizičke ili emocionalne traume u djetinjstvu, više su sklone dobijanju sindroma hroničnog umora, saopštili su američki naučnici u najnovijoj studiji.
"Stres u djetinjstvu uz druge faktore može da uzrokuje sindrom hroničnog umora zbog ugrožavanja imuniteta i centralnog nervnog sistema", saopštili su naučnici.
Više od 2,5 odsto osoba u SAD boluje od tog sindroma, čiji tačni uzroci nisu poznati.
"Ne moraju sve osobe koje su imale traume u djetinjstvu da razviju taj sindrom, već je važno da se shvati razlika u osjetljivosti ljudi na stres", izjavila je autorka studije Kristin Hajm sa Univerzieteta u Atlanti.
Naučnici su ispitali grupu od 113 pacijenta koji imaju sindrom hroničnog umora, kao i grupu od 124 zdravih ispitanika.
Ispitanici su prethodno bili podvrgnuti testu kako bi se utvrdilo da li boluju od depresije, anksioznosti ili nekog post-traumatskog stresa.
Naučnici su utvrdili da osobe koje pate od sindroma hroničnog umora imaju, u većini slučajeva, neke traume u djetinjstvu, kao što su seksualno zlostavljanje ili roditeljsko zanemarivanje.
Te osobe imaju veću opasnost da boluju od depresije, anksioznosti ili nekog post-traumatskog stresa od zdravih osoba, navodi se u studiji.
Sindrom hroničnog umora, koji su ranije mnogi medicinski stručnjaci odbacivali, tvrdeći da je stvar u glavi, ima jasnu biološku osnovu.
Američki naučnici su ranije dokazali da ljudi sa sindromom hroničnog umora imaju određene promjene na genima, koji su povezani s djelovima aktivnosti mozga koji regulisu odgovor na stres.
Sindrom hronicnog umora ima niz simptoma, ukljucujuci uporan umor koji traje najmanje šest mjeseci, povećane limfne čvorove, glavobolje, probleme s pamćenjem i koncentracijom, kao i bolove u mišićima i subfebrilnu temperaturu (do 37.5).
(Beta)