Praznični šoping je kao uslovni refleks - skoro svi kupuju sve. Danas, više nego ikada u istoriji, i prodaje se baš sve i to ne samo na praznike
U ponudi su web domeni, imena brendova, intelektualna prava, genetski patenti, informacije, gigabajti, seks preko interneta, ljudski organi, žene, djeca, parcele na Mjesecu...Ima li uopšte života poslije šopinga?
Velečasni Bili, "sveštenik" koji Ameriku, ali i cijeli zapadni svijet, upozorava na potrošačko zlo, ovih je prazničnih dana u "punom pogonu". "Moramo jedni drugima da pomognemo u obuzdavanju potrošačkog nagona i to vrlo brzo. Moramo da se promijenimo", insistira ovaj aktivista.
Nekoliko dana nakon što je jedan prodavac u Njujorku prošlog mjeseca na smrt pregažen u naletu gomile pohlepnih kupaca, ispred te prodavnice je održana komemoracija. U znak sjećanja na poginulog, a i da bi se podigla svijest o opasnostima prekomjerne potrošnje.
Komemoraciju je vodio harizmatični scenski umjetnik, pomenuti Velečasni Bili, osnivač crkve pod nazivom "Stop Shopping", odnosno "Prestanimo da kupujemo".
Iza lika Velečasnog Bilija krije se njujorški umjetnik Bil Talen. Prije desetak godina on je, kao nezaposleni glumac, slikar i pisac iz Los Anđelesa, odlučio da promijeni svoj život i preseli se u Njujork.
Kupio je bijelo odijelo, crni prsluk i sveštenički okovratnik, pa se uputio na ulice kao Velečasni Bili, prvosveštenik crkve "Prestanimo da kupujemo". Njegove propovedi potiču iz njegovog moralnog gnijeva prema prekomjernoj i neodgovornoj potrošnji.
Talenu se pridružio 40-člani hor koji izvodi crnačke duhovne pjesme. Redovne performanse imaju u Njujorku i ostalim američkim gradovima, ali i različitim djelovima svijeta. Njihov radostan zvuk u oštroj je suprotnosti s njihovom porukom upozorenja protiv "šopokalipse" koja, kaže Talen, liči na trenutnu globalnu ekonomsku krizu.
Talen naglašava da ljudi zapravo ne znaju šta im se sada događa iako su im svi godinama govorili - i vlade i crkve i ekonomske institucije - da će sve biti dobro dokle god budu upovali do iznemoglosti. Rješenje je, međutim, smatra Talen, predahnuti i usporiti. Manje trošiti i manje kupovati.
"Mi smo zavisni od kupovine na način na koji su alkoholičari zavisni od alkohola. Stvarima koje kupujemo zapravo punimo prazninu u sopstvenoj duši. A kupovina nas neće trajno usrećiti. Moramo jedni drugima pomoći u obuzdavanju potrošačkog nagona".
Kupovina je generator potrošačkog društva. Potreba za njom je najvećim dijelom vještačka jer nam stvari koje nam reklame naturaju najčešće ne trebaju. Ono što nam stvarno treba, rijetko se reklamira. Kao hljeb na primjer, kaže Talen.
Psihijatri se slažu da je kupovina ljudska potreba, ali upozoravaju da kad neko kupuje opsesivno, ako je bez šopinga depresivan, onda je riječ o zavisnosti.
Prema nekim istraživanjima, većinu zavisnika od kupovine, oko 60 odsto, čine žene. Zanimljivo je da visina prihoda ne utiče obavezno na stepen trošenja.
"Svaki put kad sam neraspoložena ili doživim neki neuspjeh, idem u šoping. Kupovina je kao instant terapija. Znam da tako neću riješiti problem ali me kupljena stvar bar na trenutak učini srećnom", tipično je objašnjenje većine "kupoholičarki".
Tipično je i to što kad ih obuzme panika zbog minusa na računu ili praznog novčanika, za utehu ponovo kreću u šoping, uz obecanje daće od sjutra promojeniti ponašanje. Što se rijetko događa.
Zavisnost od kupovine je nedavno i zvanično svrstana u američku klasifikaciju bolesti, u istom "paketu" sa zavisnošću od seksa, interneta, video igrica, mobilnih telefona.
Obrazac ponašanja koji se svodi na krilaticu "radi više – zarađuj više - kupuj više", ima srećom sve brojnije protivnike u svijetu, pa je tako ustanovljen i Međunarodni dan bez kupovine, koji se od 1992. obilježava 29. novembra u mnogim zemljama.
Stižu, međutim, božićni i novogodišnji praznici, kada stvari teže da se otrgnu kontroli.
(Beta )