Zemljino magnetno polje ljudi koriste samo pomoću kompasa, dok životinje mogu da ga prepoznaju, odnosno usvoje navigaciju od rođenja
Zemljino magnetno polje ljudi koriste samo pomoću kompasa, dok životinje mogu da ga prepoznaju, odnosno usvoje navigaciju od rođenja.
Neke životinje nikad se ne odmaknu daleko od mjesta rođenja. Ali druge migriraju po desetine hiljada kilometara, leteći ili plivajući do dalekih odredišta, a u nekim vrstama i vraćajući se na polazište, na gotovo nevjerovatne načine.
Naučnici otkrivaju sve više pojedinosti o tome kako životinjama uspijevaju takvi zadivljujući navigacijski poduhvati, a najnovija istraživanja usmjerena su na Zemljino magnetno polje.
Panulirus argus, vrsta jastoga koji živi uz obale Meksičkog zaliva i Antila, orijentiše se pomoću magnetnog polja Zemlje. Biolozi sa univerziteta Sevjerne Karoline utvrdili su da ti beskičmenjaci mogu da pronađu svoju kuću pa makar od nje bili udaljeni više desetina kilometara.
Biolozi su ulovili nekoliko jastoga i odvukli ih četrdesetak kilometara dalje, na mjesto koje uhvaćenim životinjama nije bilo poznato. Tokom transporta jastozi su bili smjesteni u nepropusne sanduke i lišeni svake vizualne orijentacije.
Usprkos tome, nakon što su pušteni u more, jastozi su pronašli put do mjesta na kojem su bili uhvaćeni.
Ova vrsta jastoga, inače, ide u sezonske migracije koje dosežu i do 200 kilometara. Naučnici procjenjuju da sposobnost navigacije jastoga prevazilazi onu vizualnu ili hemijsku kakvu koriste druge životinje, poput pčela ili mrava koji se oslanjaju na miris, odnosno svijetlo. Vjeruje se da se jastozi u tamnim dubinama okeana orijentišu prema sjevernom i južnom magnetnom polu Zemlje.
Njima, kao i mnogim drugim životinskim vrstama nije potreban kompas ili satelitsko pozicioniranje.
"Navigacija životinja je zadivljujuće složena. Sve do sada proučavane životinje koriste više od jedne vrste informacija", kaže Kenet Lohman, profesor američkog Univerziteta Sjeverne Karoline.
Među tim informacijama su vizualni orijentiri, sunce, mirisi, pa i Zemljino magnetno polje. Sposobnost korišćenja magnetnih informacija - nešto što ljudi mogu samo pomoću kompasa, tema je Lohmanovog naučnog rada objavljenog u najnovijem izdanju časopisa "Proceedings of the National Academy of Sciences".
U članku, Lohman i njegove kolege predlažu novu teoriju o načinu na koji neke životinje, kao na primer lososi i morske kornjače, koriste magnetizam za iznalaženje puta preko ogromnih udaljenosti otvorenog okeana da bi se vratile na mjesto gdje su bile rođene.
"Ideja koju mi predlažemo temelji se na dva nalaza. Prvi je da su i morske kornjače i lososi sposobni da osjete Zemljino magnetno polje. Obije vrste imaju dobro razvijen taj osećaj. Drugi nalaz je da različiti djelovi obale pokazuju blago različite magnetske osobine", kaže profesor Lohman.
Nijedna od tih ideja zasebno nije nova, ali Lohman ističe da ih je njegov naučni tim udružio na način koji objašnjava neke navigacijske poduhvate životinja.
"Prema našoj pretpostavci, lososi i morske kornjače odmah po rođenju nauče magnetno polje matičnog područja. Tu informaciju zadržavaju čitavo vrijeme tokom migracija dugih hiljade kilometara. Kad dođe vrijeme za povratak i razmnožavanje, oni se pomoću te informacije vraćaju tačno na to isto mjesto".
Profesor Lohman naglašava da njegova teorija nije dokazana, ali kaže da je to prva vjerodostojna teorija o životinjskoj navigaciji.
Bolje razumjevanje tih procesa, dodaje on, moglo bi omogućiti korišćenje magnetne navigacije u razne druge svrhe, recimo za navodenje lososa da se mrijeste u rijekama koje su izgubile svoju vlastitu populaciju lososa.
(Beta)