Dr Lars-Henrik Krarup i njegove kolege došli su do ovakvog zaključka proučivši slučajeve 265 ljudi, koji su preživjeli prvi moždani udar
Nivo fizičke aktivnosti neke osobe prije nego što je doživela moždani udar ukazuje na to koliko će šlog biti ozbiljan i u kolikoj će se mjeri ona oporaviti, zaključili su stručnjaci iz Univerzitetske bolnice u Kopenhagenu.
Dr Lars-Henrik Krarup i njegove kolege došli su do ovakvog zaključka proučivši slučajeve 265 ljudi, koji su preživjeli prvi moždani udar, prenosi Rojters.
Pošto su uzeti u obzir relevantni faktori kao što su godine, eventualna istorija dijabetesa i drugi, ispostavilo se da su pacijenti koji su prethodno bili najviše fizički aktivni uglavnom imali blaži oblik moždanog udara. Osim toga, dvije godine posle šloga oni su se znatno bolje oporavili nego njihovi manje aktivni sapatnici.
"Dokazali smo da, dvije godine poslije šloga, pacijentov nivo fizičke aktivnost prije moždanog udara još uvijek značajno utiče na stepen njegove invalidnosti, odnosno samostalnosti", ističe dr Krarup.
Ispitanici sa najboljim rezultatima dvije godine poslije šloga bili su prije šloga u prosjeku svakodnevno dva sata više fizički aktivni od najneaktivnijih pacijenata.
Danski stručnjaci naglašavaju da pri tom nije riječ samo o fizičkim vježbama, već i o rutinskoj, svakodnevnoj fizičkoj aktivnosti - radu u bašti, težim kućnim poslovima ili šetnji bržim hodom.
(Tanjug/Foto: Beta)