Spoznaje o nastanku svemira, kao i otkrivanje tajni fizike elementarnih čestica glavni su cilj ovog eksperimenta
Najveći eksperiment u istoriji čovječanstva počeće 10. septembra, u tunelu stotinak metara pod zemljom, na francusko-švajcarskoj granici. Tog dana konačno će proraditi najsnažniji akcelerator na svijetu, odnosno ubrzivač čestica, takozvani Large Hadron Collider (LHC).
LHC je 27-kilometarski kružni protonski akcelerator, nazvan "Veliki otac" svih sličnih uređaja. Čitav projekt košta gotovo devet milijardi dolara, a u njemu učestvuje 15-ak zemalja. Eksperiment sprovodi Evropska laboratorija za istraživanje čestica (CERN).
Kada se unutar LHC-a brzinom svjetlosti budu frontalno sudarale prve čestice, pretpostavlja se da bi mogle nastati reakcije slične prvom prasku. Upravo su spoznaje o nastanku svemira, kao i otkrivanje tajni fizike elementarnih čestica glavni cilj eksperimenta.
Kako se kritični datum primiče, rasplamsavaju se polemike o tome da li će eksperiment označiti početak kraja svijeta ili pak otkriti nove tragove o porijeklu kosmosa, novim česticama, novim dimenzijama i vjerovatno novim zakonima fizike koje teorija još nije ni predvidjela.
Mnogi se boje da bi u slučaju neke nepredvidive situacije tokom esperimenta moglo da dođe do nastanka crne rupe koja bi odmah počela da uvlači okolnu materiju. Moglo bi, kažu, početi s jednim jedinim protonom, a završiti s čitavom Zemljom.
Do sada neviđena simulacija velikog praska našla se na udaru kritike grupe svjetskih stručnjaka, koji tvrde da eksperiment potencijalno nosi ogromnu opasnost za čovječanstvo.
Evropski sud u Strazburu nedavno je ipak odbio tužbu 20-ak uglednih fizičara koji tvrde da bi sudaranje protona unutar LHC-a moglo dovesti do nastajanja crnih rupa, koje bi rasle i "progutale" svijet, odnosno dovele do Apokalipse.
Jedan od zagovornika teorije o smaku svijeta je i njemački fizičar Oto E. Rošler iz Tibingena. Prema njegovom mišljenju, sporne crne rupe neće nastati odmah nakon prve kolizije protona u akceleratoru, već to može potrajati i nekoliko desetina godina, pa čak i mnogo više.
"Međutim, ako jednom počne taj proces, više ga nije moguće zaustaviti", upozorava ovaj njemački naučnik.
Do nastajanja crnih rupa, prema dosadašnjim naučnim saznanjima, može doći samo ako prostor pokazuje više od tri dimenzije. Ako bi se tako nešto zaista dogodilo unutar LHC-a, to bi značilo potvrdu "teorije stringova", koja polazi od pretpostavke da postoji devet
dimenzija prostora.
Većina naučnika, ipak, smatra da čovječanstvu ne prijeti smak svijeta.
Zagovornici predstojećeg eksperimenta tvrde da svijet može mirno da spava i da je riječ o strogo kontrolisanom projektu koji može da pomogne da se pronikne u to kakav je bio svemir prije 14 milijardi godina.
Nema mjesta strahu od crnih rupa koje bi nas sve mogle progutati, stav je stručnjaka koji već 20 godina rade na oživotvorenju ovog istorijskog poduhvata.
LHC može da stvori sićušnu, gotovo beskonačno kratkotrajnu, odnosno potpuno bezopasnu crnu rupu. Oko toga se fizičari ne uzbuđuju, jer, kažu, mogućnost nastanka stabilne crne rupe koja bi mogla da naraste u nešto zabrinjavajuće, ravna je naučnoj
fantastici.
Dva fizičara su pažljivije proučili taj "problem" poredeći ga s poznatim astrofizičkim pojavama i koristeći postojeća znanja o svemiru kako bi odredili vjerovatnoću da eksperiment LHC stvorij stabilnu crnu rupu na Zemlji.
To su Stiven Gidings sa Univerziteta Santa Barbara u Kaliforniji i Mikelanđelo Mangano iz CERN-a, čiji su stručnjaci i sagradili LHC. Ova dva naučnika se u radu objavljenom 18. avgusta u online izdanju "Physical Review", bave "ekstremno hipotetičkim scenarijem" u kojem je crna rupa stvorena u LHC-u stabilna i ostaje na Zemlji.
Na pitanje da li je čovječantsvo osuđeno na propast, njihov kratki odgovor je - ne.
"Vrlo temeljito smo proučili mogući rizik, čak i s nekim suludim pretpostavkama o ponašanju crne rupe, i zaključili da nam ne prijeti nikakva opasnost", rekao je Gidings.
(Beta)