Prošlo je 60 godina otkako je presađen prvi bubrega u svijetu od živog donatora, u pariskoj bolnici "Neker". Kod nas tek ove godine.
Krajem decembra 1952. godine, stolar Marijus Renar (16) je pao sa skele. Zbog unutrašnjeg krvaranja morao je da mu se ukloni jedini bubreg koji je imao. Nad Marijusom je lebdjela izvjesna smrt.
Njegova očajna majka Žilberta zamolila je ljekare iz bolnice "Neker" da izvrše transplantaciju jednog od njenih bubrega njenom sinu.
Ljekari su odlučili da pokušaju da izvrše tu operaciju koja je predstavljala poslednju šansu.
Tokom večeri na Božić 1952. godine, izvršena je transplantacija koja je izgledala kao uspjeh. Tri sedmice kasnije je, međutim, presađen bubreg iznenada prestao da funkcioniše. Mehanizmi odbacivanja organa u to vrijeme nisu bili poznati, a još se manje znalo za imunosupresivne ljekove.
Marijus je preminuo 27. januara 1953. godine.
Neuspjeh ljekarskog poduhvata je bio veoma težak, ali je taj prvi poduhvat bio podsticajan za svijet i obilježio početak epohe transplantacija organa u kojoj je Francuska imala pionirsku ulogu.
Prva transplantacija bubrega sa živog donora, u septembru ove godine je uspješno obavljena u Kliničkom centru Crne Gore. Dvadesetpetogodišnjem Aleksandru Vujoviću iz Nikšića presađen je bubreg njegove majke.Transplantaciju su obavili hrvatski stručnjaci iz Kliničko-bolničkog centra „Rebro“, u saradnji sa crnogorskim ljekarima.
(Tanjug)