Da je znao, možda bi zažalio kao Mihail Kalašnjikov zažalio zbog činjenice da je njegovo pronalazak postalo najkorišćenije oružje, piše BBC.
Ili švedski hemičar Alfred Nobel, pronalazač dinamita, koji se iznenadio kada ga je jedan francuski list nazvao trgovcem smrti jer se obogatio izumom koji je ubijao brže i više ljudi nego ijedan drugi.
Prema nekim podacima, u 20. vijeku godišnje je umiralo oko 1,1 milion ljudi od raka pluća, a u 85 odsto slučajeva uzrok oboljenja bile su cigarete.
Džordan Gudmen, autor knjige "Duvan kroz istoriju", kaže da je “Džejms Bjukenan Djuk odgovoran za fenomen 20. vijeka poznat kao cigarete".
Međutim, Djuk ne samo da je stvorio savremenu cigaretu, on je razvio sisteme marketinga i distribucije cigareta koji su doveli do njenog prodora na sve kontinente.
Davne 1880. godine tada 24-godišnji sin industrijalca Bjukenena, ušao je u biznis sa duvanom i njegov mali tim u Daramu u Sjevernoj Karolini počeo je ručno da zavija i prodaje cigarete “Djuk of Daram”.
Dvije godine kasnije Djuk je započeo saradnju sa mladim mehaničarem Džejmsom Bonsekom koji je izumio mašinu za proizvodnju cigareta, što je napravilo revoluciju u duvanskoj industriji.
Ispostavilo se da je bio u pravu kada je vjerovao da će ljudi pušiti rado ove lijepo uvijene, savršeno simetrične cigarete.
"To je u suštini bila jedna beskonačna duga cigareta koja se sekla makazama na odgovarajuću dužinu. U otvorene krajeve dodavali su se hemijski aditivi kao što su glicerin, šećer, melasa kako bi se spriječilo isušivanje", objašnjava Robert Proktor sa Stenford univerziteta.
Dok su žene po smjeni ručno uvijale oko 200 cigareta, nova mašina je proizvodila 120.000 cigareta dnevno, što je bila petina američke potrošnje u to vrijeme.
Djuk se ubrzo suočio sa problemom jer je proizvodio više cigareta nego što je mogao da proda, tako da je morao da osmisli način da osvoji tržište, kaže Proktor.
Rješenje je pronašao u marketingu. Sponzorisao je trke, dijelio besplatno cigarete na takmičenjima ljepote i davao oglase u prvim magazinima.
Samo 1889. godine, potrošio je 800.000 dolara na reklame (što je oko 25 miliona današnjih dolara).
I ljudi su zavoljeli cigarete jer su u odnosu na duvan izgledale prefinjeno, moderno, higijenski.
Iako je u poslednjoj deceniji 19. vijeka potrošnja cigareta u SAD učetvorostručena, to tržište se teško osvajalo, jer je većina ljudi žvakala duvan ili pušila lule i cigare.
Djuk, koji je ipak ostao veran cigari, trudio se da promoviše prednosti cigarete u odnosu na druge vidove konzumiranja duvana - lakoća paljenja, za razliku od lula, učinila ih je prikladnijima za pušenje na pauzi uz kafu u modernom gradskom životu koji se razvijao.
Dugo se vjerovalo da su cigarete bezbjednije od cigara jer su bile manje.
Sada se međutim, zna da stvaraju veću zavisnost, a činjenica da se dim udiše - što nije tipično za cigare - čini ih još opasnijima, navodi BBC.
Ipak, cigarete nisu dovođene u vezu sa kancerom pluća sve do 30-tih godina prošlog vijeka, a uzročno-posledična veza je u Britaniji prepoznata tek 1957. a u SAD 1964. godine.
Cigarete su nekada promovisane kao korisne za zdravlje. Navođene su u farmaceutskim enciklopedijama sve do 1906. godine a čak su ih doktori preporučivali.
Doduše, početkom 20. vijeka pojavio se jedan “anti-pušački” momenat, kada je porastao broj pušača među ženama i djecom, ali je on izazvan većom zabrinutošću i strahom od moralnog pada društva nego brigom za zdravlje.
Između 1890. i 1927 cigarete su bile zabranjene u 16 različitih američkih država.
Bjukenen je, međutim, odlučio da razvije posao i preko Atlantika pa je njegov Ameriken Tobako zajedno sa rivalskim Imperijal Tobakom osnovao 1902. godine Britiš-Ameriken Tobako u Londonu.
Tako je Djuk napravio univerzalan proizvod, bio je pionir globalizacije, kako kaže Gudmen.
Globalni domašaj cigareta širi se i danas. Iako pušenje u bogatijim djelovima svijeta opada, u slabo razvijenim zemljama potražnja za njima raste za 3,4 odsto godišnje.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da će, ako se ne preduzmu preventivne mjere, u narednih 30 godina 100 miliona ljudi umreti od bolesti uzrokovanim pušenjem, više nego od side, tuberkuloze, saobraćanih nesreća i samoubistava zajedno, navodi BBC.
Ali, možemo li kriviti Džejmsa Bjukenena za to? U nedavnom eseju za magazin "Tobako kontrol", Robert Proktor kaže da mnogi u duvanskoj industriji imaju istu odgovornost.
Prema njegovim riječima, treba da se shvati da su odgovorni i oni koji proizvode cigarete i oni koji ih prodaju pa i oni koji ih reklamiraju.
Uspješne parnice vođene protiv velikih duvanskih kompanija dokazale su da su one svjesne pogubnih efekata svojih proizvoda, ali da ne čine ništa tim povodom.
“Ali Bjukenen koji je umro 1925. godine, to sigurno nije mogao da zna", kaže Proktor.
Djuk je za života bio i veliki dobrotvor. Donirao je više od sto miliona dolara Triniti koledžu u Daramu koji je 1924. godine preimenovan u Univerzitet Djuk.
Ipak, postavlja se pitanje da li bi, da nije bilo njega, Amerikanci još i danas žvakali duvan? I da li bi današnje kladionice imale pljuvaonice ispred vrata?
Gudmen vjeruje da bi svijet svakako stigao do mehanizovane proizvodnje cigareta.
Bonsekova mašina nije bila jedini prototip, a da Djuk nije iskoristio tu priliku, to bi uradio neki drugi biznismen.
"Rekao bih da je bio i heroj i antiheroj. Za pohvalu je njegovo razumijevanje tržišta, ljudske psihologije, cijene, marketinga u to vrijeme", kaže Gudmen.
Ipak njegova velika dostignuća kao pokretača masovne proizvodnje i globalizacije, ostaće u sijenci njegovog kontroverznog proizvoda, kaže Gudmen i dodaje: "Naveo je vaijda puši cigarete, a cigareta je problem 20. vijeka". I ne samo problem.
Mnogi se slažu da su cigarete najsmrtonosnije oruđe u istoriji ljudske civilizacije.
(Tanjug, ilustracija: Tanjug/AP/Alexander F. Yuan)