Peking upozorava da će odgovoriti kontramerama ako EU usvoji novi zakon o jačanju industrije, koji Kina vidi kao direktan udar na svoje interese i dodatno zaoštravanje trgovinskih odnosa sa Briselom.
Krajem aprila, Kina je poslala najdirektniju trgovinsku pretnju EU u poslednjih nekoliko decenija. Ako Unija nastavi sa postupkom usvajanja Zakona o industrijskom ubrzanju (IAA), koji Peking smatra kršenjem svojih interesa, tvrdi da neće imati drugog izbora "osim da preduzme kontramere kako bi zaštitila legitimna prava i interese svojih kompanija".
Pretnja nije došla iznenada, ali vrijeme i ton signaliziraju da Peking ozbiljno shvata ono što se kuva u Briselu.
Zakon "Proizvedeno u Evropi"
Evropska komisija je predstavila predlog propisa IAA 4. marta 2026. godine, koji je odmah nazvan zakonom "Proizvedeno u Evropi". Evropski komesar Stefan Sežurne rekao je da će zakon "stvoriti radna mjesta usmeravanjem novca poreskih obveznika ka evropskoj proizvodnji, smanjenjem zavisnosti i jačanjem ekonomske sigurnosti i suvereniteta".
Zakon je usmjeren na tri strateška sektora: čiste tehnologije, automobilsku industriju i energetski intenzivne industrije poput čelika, aluminijuma i cementa.
Konkretno, električni automobili koji dobijaju javnu podršku moraju biti sklopljeni u EU, sa najmanje 70 procenata komponenti, isključujući bateriju, proizvedenih u 27 zemalja članica. Minimalni pragovi niskog sadržaja ugljenika od 25 procenata propisani su za čelik i aluminijum, a pet procenata za cement.
Za strane investicije u strateške sektore, zakon uvodi obaveznu provjeru investicija iznad 100 miliona eura iz zemalja koje kontrolišu više od 40 procenata globalnih proizvodnih kapaciteta u dotičnom sektoru, prag koji na papiru ne pominje Kinu, ali se u praksi odnosi gotovo isključivo na nju. Cilj je povećanje udela industrijske proizvodnje u BDP-u EU sa 14,3 procenta u 2024. na 20 procenata do 2035. godine.
Brisel u plamenu
Kontekst je ključan za razumevanje zašto Brisel nije mogao da čeka. Samo u 2024. i 2025. godini, evropski dobavljači automobilske industrije najavili su više od 100.000 otpuštanja, a ankete pokazuju da oko polovina evropskih dobavljača automobilske industrije razmatra smanjenje proizvodnih kapaciteta u EU.
Pozadina je industrijska politika Kine, koja je decenijama prevazilazila ono što evropski konkurenti mogu da prate. Prema podacima OECD-a, kineske kompanije dobijaju četiri do osam puta veću državnu podršku u odnosu na prihode od konkurenata iz drugih zemalja, uz dodatne subvencije koje je teško precizno izračunati, uključujući jeftine kredite i indirektnu podršku.
Međunarodna agencija za energetiku procenjuje da su troškovi proizvodnje baterijskih ćelija u Kini 20 do 35 odsto niži nego u Evropi. Trampove tarife su efikasno zatvorile američko tržište za ove proizvode, čineći Evropu još atraktivnijom destinacijom za kineske viškove.
Ozbiljna prijetnja iz Pekinga
Kinesko Ministarstvo trgovine nije štedelo riječi u svojoj pretnji. Njegov portparol je rekao da IAA "nameće niz restriktivnih zahteva za strane investicije i da može da krši principe Svetske trgovinske organizacije". Preferencijalnu oznaku "poreklo iz EU" u javnim nabavkama i javnoj podršci Peking je ocijenio kao investicionu barijeru i "institucionalnu diskriminaciju".
Kineska privredna komora u EU saopštila je da zakon označava korak ka protekcionizmu koji bi potkopao trgovinsku saradnju između EU i Kine. Peking je zatražio od EU da iz zakonskog teksta ukloni diskriminatorne zahtijeve prema stranim investitorima, obavezni transfer intelektualne svojine i tehnologije i ograničenja u javnim nabavkama.
Kineska pretnja kontramerama dolazi u vrijeme kada EU istovremeno otvara drugi front.
Carinjenje kineskih pošiljki
Savijet EU je konačno odobrio da od 1. jula 2026. godine svaka mala pošiljka ispod 150 eura koja ulazi u EU podleže fiksnoj carini od 3 eura po tarifnoj stavci. Mera ostaje na snazi do 1. jula 2028. godine, kada će biti zamenjena redovnim carinskim tarifama.
Razmjere promjene su impresivne. Samo u 2024. godini, oko 4,6 milijardi paketa je ušlo u EU ispod tada važećeg praga, pri čemu je više od 90 odsto poticalo iz Kine. EU procjenjuje da je do 65 odsto ovih pošiljki namjerno stavljeno na ivicu profitabilnosti kako bi se izbjegle carine.
Platforme poput Šeina i Temua izgradile su čitave poslovne modele oko isporuke robe direktno potrošačima bez carina, ali taj model više neće biti moguć od 1. jula. Komesar EU za ekonomiju Valdis Dombrovskis rekao je da mera "predstavlja važan korak ka obezbjeđivanju jednakih uslova za evropske kompanije", dok je komesar za trgovinu Maroš Šefčovič nazvao carinske izmene "najambicioznijom carinskom reformom od osnivanja carinske unije 1968. godine".
Šta Peking može da uradi?
Jakob Gunter, analitičar u berlinskom Merkator institutu za kineske studije, jednom od vodećih evropskih istraživačkih centara o Kini, objašnjava da Peking ne mora direktno da komunicira sa evropskim kompanijama prisutnim na kineskom tržištu. Dovoljno je da same zaključe da je u njihovom interesu da lobiraju za usklađeniju evropsku strategiju.
Ovo je potkrepljeno poznatim obrascem kineskih kontranapada: selektivnim ograničenjima pristupa tržištu, poreskim i regulatornim istragama i promenama u preferencijama kupovine prema evropskim kompanijama sa visokim uticajem na Kinu.
Stručnjaci navode tri moguća scenarija. U prvom, EU i Kina započinju pregovore, za koje Peking ostavlja vrata otvorena u svojoj izjavi, a IAA se modifikuje po ključnim tačkama kako bi se smanjila direktna diskriminacija kineskih investitora, možda uz model "priznatih partnera" koji bi Kini ostavio ograničen pristup.
U drugom scenariju, EU usvaja zakon uglavnom nepromjenjen, Kina uvodi kontranapade, najverovatnije u obliku istraga evropskih kompanija i ograničenja isporuke, a obije strane istovremeno trguju i raspravljaju pred sto, koja nema brzo rešenje.
U trećem scenariju, kombinacija kineskih prijetnji i unutrašnjeg evropskog lobiranja, posebno iz zemalja sa dubokim vezama sa Kinom poput Njemačke i Mađarske, dovodi do takvog razvodnjavanja zakona da "Proizvedeno u Evropi" postaje simbolično, a ne operativno.
Nije lako nikome da popusti
Zakon moraju zajednički usvojiti Savjet EU i Evropski parlament, što obično traje nekoliko mjeseci i tokom kojih se ključne odredbe mogu izmijeniti, prenosi Index.
Osnovna matematika je jednostavna i objašnjava zašto nijedna strana ne može lako da popusti: Evropa gubi industrijska radna mesta, Kina ima višak kapaciteta kojima je potrebna destinacija, a SAD su zatvorile svoja vrata.
Ono što se trenutno dešava između Brisela i Pekinga nije samo spor oko carinskih pragova i kvota za sadržaj. To je pregovor o tome ko će posjedovati industrijsku budućnost na bogatom evropskom tržištu.