Rusija i Kina osudile američko-izraelski rat protiv Irana kao kršenje međunarodnog prava, traže hitan sastanak UN i najavljuju diplomatske, a ne vojne, mjere podrške.
Rusija i Kina, dva najmoćnija diplomatska partnera Teherana, nazvale su američko-izraelski rat protiv Irana, u kojem je poginulo više od 1.000 ljudi, jasnim kršenjem međunarodnog prava.
Ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao je atentat na iranskog vrhovnog vođu Alija Hamneija "ciničnim kršenjem svih normi ljudskog morala", dok je kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji poručio svom izraelskom kolegi Gideonu Sa’aru da se "problemi ne mogu istinski riješiti silom" i pozvao sve strane da izbjegnu dalju eskalaciju.
Rusija i Kina zajednički su zatražile hitan sastanak Saveta bezbijednosti Ujedinjenih nacija. Moskva i Peking potpisali su bilateralne sporazume i proširili saradnju kroz zajedničke pomorske vežbe, pokazujući jedinstvenu frontu protiv onoga što opisuju kao međunarodni poredak predvođen SAD-om, koji ih je dugo nastojao izolovati. Ipak, uprkos oštroj retorici, nijedna strana nije pokazala spremnost za vojnu intervenciju kao podršku Iranu.
Rusija i Iran: Strateški partneri, ne vojni saveznici
U januaru 2025. godine Rusija i Iran potpisali su sveobuhvatan ugovor o strateškom partnerstvu koji pokriva oblasti od trgovinske i vojne saradnje do nauke, kulture i obrazovanja. Sporazum je produbio koordinaciju u odbrani i obavještajnim poslovima i podržao projekte poput transportnih koridora koji povezuju Rusiju sa Zalivom preko Irana.
Dvije zemlje su provele zajedničke vojne vježbe u Indijskom okeanu krajem februara, samo nedelju dana prije nego što su SAD i Izrael napali Iran.
Međutim, kada je rat počeo, Moskva nije bila obavezna da reaguje jer ugovor ne uključuje klauzulu o uzajamnoj odbrani, što znači da nije formiran formalni vojni savez.
Andrej Kortunov, bivši generalni direktor Ruskog savjeta za međunarodne poslove i član diskusionog kluba Valdai, ruskog spoljnopolitičkog think tanka, rekao je za Al Džaziru putem video veze iz Moskve da je ruski ugovor o uzajamnoj odbrani sa Severnom Korejom iz 2024. godine primer "obavezujućeg" sporazuma o vojnoj podršci. Prema tom sporazumu, objasnio je, Rusija bi bila dužna da se pridruži Sjevernoj Koreji "u svakom sukobu u koji bi se zemlja mogla upustiti", dok se u sporazumu sa Iranom "samo navodi da su se obe strane složile da se uzdrže od bilo kakvih neprijateljskih akcija u slučaju da je druga strana uključena u sukob".
Kortunov je rekao da je malo vjerovatno da će Rusija preduzeti direktnu vojnu akciju u podršci Iranu jer bi rizici bili preveliki. Dodao je da se čini da Moskva "prioritet daje posredovanju SAD u sukobu sa Ukrajinom" i napomenuo da je Rusija prethodno zauzela sličan pristup kritikujući američke akcije na mjestima poput Venecuele nakon američkog vojnog napada i hapšenja predsjednika Nikolasa Madura u januaru.
Iako ugovor jasno navodi da Rusija nije obavezna da interveniše, Kortunov kaže da su neki od njegovih kontakata u Teheranu izrazili "određeni stepen frustracije". Prema njegovim riječima, postojalo je "očekivanje da bi Rusija nekako trebala učiniti više od samih diplomatskih poteza u Savjetu bezbijednosti UN ili na drugim multilateralnim forumima".
Kinesko-iranski odnosi i njihova ograničenja
Kina i Iran potpisali su 2021. godine 25-godišnji sporazum o saradnji s ciljem proširenja veza u oblastima poput energetike, istovremeno uključujući Iran u kinesku inicijativu Pojas i put.
Džodi Ven, postdoktorska istraživačica u Centru za međunarodnu bezbijednost i strategiju (CISS) na Univerzitetu Tsinghua u Kini, koja je često putovala u Iran, rekla je za Al Džaziru da se taj odnos u Pekingu smatra pragmatičnim i stabilnim.
"S političke strane, imamo redovne razmjene", rekla je telefonom iz Pekinga i dodala: "S ekonomske strane, saradnja je vrlo duboka, mnoga preduzeća imaju ulaganja u Iran." Ipak, naglasila je da Peking dugo postavlja jasna ograničenja partnerstvu, posebno u pogledu vojnog angažmana.
"Kineska vlada se uvijek pridržava principa nenmiješanja u unutrašnje poslove drugih zemalja… Ne mislim da bi kineska vlada slala oružje Iranu", rekla je.
Umjesto toga, uloga Pekinga verovatno će se fokusirati na diplomatiju i upravljanje krizom. "Mislim da Kina pokušava da razgovara sa američkom stranom i zemljama Zaliva kako bi situacija bila smirena", kazala je.
Ta jasnoća u odnosima, dodala je, pomogla je u izgradnji povjerenja u Teheranu. Ipak, naglasila je da odnos nije simetričan.
"Uloga Kine se u odnosu na Iran razvila u zaštitničku"
Služba za praćenje brodova Kpler procjenjuje da 87,2 odsto iranskog godišnjeg izvoza sirove nafte odlazi u Kinu, što naglašava koliko je Kina ekonomski značajna za Teheran, dok Iran ostaje relativno mali partner u kineskoj globalnoj trgovini.
Dajlan Loh, vanredni profesor na programu javne politike i globalnih poslova na Tehnološkom univerzitetu Nanjang u Singapuru, rekao je za Al Džaziru da vjeruje da se uloga Kine u odnosu na Iran "razvila u zaštitničku, ubrzavajući posredničke napore kako bi sprečila regionalni kolaps koji bi ugrozio njene sopstvene ekonomske i bezbjednosne interese".
"Mislim da će doći do procjene kako smanjiti političke rizike i koje opcije su dostupne. Istini za volju, ovo preispitivanje je već započelo nakon američkog napada na Venecuelu", rekao je.