NATO baza u blizini granice sa Rusijom može biti velika prijetnja, ali nema onog o čemu Moskva priča.
Na samom sjeveru Poljske, duž uskog pojasa peska i šume poznatog kao Vislinska prevlaka, koja odvaja zemlju od ruske enklave Kalinjingrad, granica praktično ne postoji.
Pokoji istruli drveni stub, pocepana žica koja se proteže do plićaka Baltičkog mora. Ispod table na kojoj piše "zabranjen prolaz" - par praznih flaša ruskog konjaka i votke.
Ništa tu ne izgleda kao granica NATO-a.
"Ne vidim nikakvu zaštitu. Nije to dobro", kaže Krzistof iz Katovica, koji je lično došao da vidi šta štiti njegovu zemlju.
"Moramo da pokažemo da mislimo ozbiljno, da jačamo vojsku", dodaje Grzegorz, koji živi u blizini.
"Ali ne bih se oslanjao samo na vojsku. Uvjeren sam da će Evropa i Amerika stati uz nas ako dođe do najgoreg."
Poljska očigledno ne želi da prepusti ništa slučaju - već sledeće godine planira da za vojsku izdvoji čak 4,7% BDP-a, više nego bilo koja članica NATO-a.
Premijer Donald Tusk najavio je dobrovoljnu obuku za muškarce svih uzrasta, a dobrodošle su i žene koje žele da se priključe. Cilj je da zemlja ima obučenu rezervu u slučaju rata. Uz to, ulaže se 2,5 milijardi dolara u novi sistem utvrđenja duž granice s Rusijom i Bjelorusijom, poznat kao "Istočni štit" - sa protivtenkovskim preprekama, bunkerima i potencijalno i minskim poljima.
Zbog toga Poljska, zajedno sa baltičkim državama, napušta Otavsku konvenciju o zabrani mina - ne zato što odmah planira da ih koristi, već da bi imala mogućnost ako zatreba.
"Dobili smo pristup jednom od ključnih stubova poljske i evropske odbrane, koji se nalazi nekoliko sati vožnje od Vislinske prevlake, u vojnoj bazi Redoviče", piše u članku Sky News-a, čija je ekipa ušla u bazu u kojoj je sve obilježeno kao strogo povjerljivo.
Tamo se nalazi "Aegis Ashore", deo NATO-ovog raketnog štita, koji zajedno sa istom bazom u Rumuniji štiti Evropu od potencijalnih pretnji iz vazduha. Baze vode američke snage.
Za NATO, ovo je dokaz američke posvećenosti bezbjednosti Evrope.
"Za nas se ništa nije promijenilo", kaže kapetan Majkl Dvon iz američke mornarice.
"Naša misija u saradnji s NATO-om ostaje ista. I dalje pružamo punu podršku u odbrani od balističkih pretnji."
Rusija, međutim, ove baze vidi kao ozbiljnu prijetnju i navodi da su "prioritetna meta za neutralizaciju", kako kažu iz njenog ministarstva spoljnih poslova.
NATO tvrdi da su sistemi isključivo odbrambeni i da rakete koje se koriste nisu opremljene bojevim glavama. Rusija uzvraća da to lako može da se promijeni.
Kapetan Dvon odgovara: "To jednostavno nije tačno. Ova baza nije građena za ofanzivne sisteme - ni hardver, ni infrastruktura to ne dozvoljavaju. Bili bi potrebno mjeseci, možda i godine, kao i ogromna ulaganja da se uopšte promijeni njena funkcija".
Iako je gotovo sve u bazi obilježeno kao povjerljivo, novinari su ipak dobili pristup - jer NATO vjeruje da je transparentnost dio strategije odvraćanja. Cilj je da potencijalni neprijatelji znaju koliko je sistem napredan.
Svjesni su i da bi eventualno prisustvo bojevih glava odmah pretvorilo bazu u metu - zato ih tamo i nema.
Na kraju, cijela logika odvraćanja oslanja se na to da potencijalni protivnici vjeruju da će Amerika zaista stati u odbranu Evrope.
Na vojnom nivou, ta posvećenost izgleda neupitno. Ali kad se pogleda politički vrh - tu stvari postaju neizvjesnije.
U srijedu popodne, predsjednik SAD Donald Tramp izjavio je da bi eventualno povlačenje američkih trupa iz Evrope moglo da bude deo šireg dogovora o trgovini sa EU.
"Lijepo je sve to spojiti u jedan paket", rekao je.
Ali Evropa to sigurno ne vidi tako. Ne sada, kada se Rusija ponovo širi, tenzije rastu, a ideja o američkoj zaštiti polako puca pred njihovim očima.