Nacistička Njemačka je s jedne strane nastojala da iskorijeni one koji nisu pripradali "idealnoj rasi", dok su s druge strane stvarali "gospodarsku rasu" ljudi koji su po njihovom pravilniku bili nadmoćni
Lebensborn je bila nacistička organizacija koja je za cilj imala da podigne stopu rođenih "arijevaca". Osnovala ju je organizacija SS i za to je imala podršu države. Cilj je bio stvoriti "gospodarsku rasu".
Majke te djece morale su biti vatreni sledbenici Hitlera, a za većinu je to bilo pitanje opstanka. Bukvalno nisu imali drugi izbor.
Djeca Lebensborna su često bila kidnapovana iz svojih nordijskih i istočnoevropskih porodica, primorana da izbrišu svoj prošli identitet i ponovo se rađaju kao Hitlerova omladina. Za mnoge su njihovi životi bili laž, a svoje porijeklo otkrili su tek u odrasloj dobi, ako su uopšte i otkrili.
Šta je bio Lebersborn?
Lebensborn, što znači "izvor života", bio je tajni program koji je sprovodio SS. Program je podsticao genetski "čiste" žene (plavokose, plavooke žene bele puti) da se razmnožavaju sa SS oficirima. To je bukvalno bio program za selektivno uzgoj glavne rase ljudi.
Da bi privukli više ljudi u program Lebensborn, nacisti su širom Evrope postavili domove (ponekad se zovu klinike). Na svom vrhuncu, bilo je 10 objekata samo u Njemačkoj i 26 domova u osam zemalja. Dok su neka bila stvarna mjesta gdje su djeca držana, druge su bile samo terenske kancelarije. Izvan Njemačke, Norveška je imala najveći broj djece Lebensborna. Omogućili su 250 usvajanja, na koje su majke morale da pristanu. U nekim slučajevima, međutim, nije im rečeno kuda im vode djecu.
Najpoznatija od ove djece je Anni-Frid Lingstad iz švedske pop grupe ABBA. Sa svoje strane, Lingstad i druga djeca poput nje – proizvodi sindikata između norveških majki i njemačkih SS očeva – bili su protjerani iz svoje rodne zemlje kao izdajice zajedno sa svojim majkama.
Većina žena koje su učestvovale u Lebensbornu bile su samohrane majke i svaka je morala da ispuni veoma stroge kriterijume. Ovo se protezalo dalje od plave kose i plavih očiju. Žene su morale da dokažu da nemaju genetske poremećaje i testirane su kako bi se uvjerile da nemaju ni kap jevrejske krvi. Morali su da dokažu i identitet oca, a on je morao da ispunjava iste kriterijume – plavu kosu, plave oči i slobodu od genetskih poremećaja.
Možda je najvažniji kriterijum bila odanost nacizmu. Bile su indoktrinirane u Hitlerovu ideologiju dok su živjele u klinici Lebensborn, ali mnoge žene koje su učestvovale već su bile vatrene Hitlerove sledbenike i SS ih je angažovao zbog lojalnosti.
Ponekad bi žene dolazile u Lebensborn već trudne. U drugim slučajevima, žene su se vaspitane samo za ovu svrhu. Većina očeva su bili SS oficiri koji su imali svoje porodice. Prema Njujork Tajmsu, Hajnrih Himler, šef SS-a, podsticao je ove oficire da se razmnožavaju van braka. Prema njemu oni nisu činili preljubu. Oni su radili svoj posao tako što su gradili njemačku gospodarsku rasu.
Odabrane žene bile bi premještene u kliniku gdje bi se upoznale sa SS oficirima, a potom su nakon nedelju dana birale partnera.
Jedan vojnik bi spavao 3 nedelje sa jednom ženom, a potom 3 nedelje s drugom ženom - sve dok one ne bi zatrudnjele.
Sve bebe su bile začete na prirodan način. Abortus u Njemačkoj nije bio legalan, a ove žene su svejedno htjele da zadrže bebe.
Hildegard Truc je imala samo 18 godina kada je regrutovana u ovaj program. Nakon što je završila školovanje, pridružila se Ligi njemačkih djevojaka gdje joj je jedan od lidera predložio da rodi dijete jer je Njemačkoj bilo potrebno više „vrijednih osoba“. Odmah se prijavila za program i izabrala partnera iz grupe SS oficira.
Jedini dozvoljeni abortusi u ovom programu bili su za majke čiji su fetusi imali neki poremećaj. Hajnrih Himler je bio ubijeđen da je abortus zlo jer je snizio natalitet, što je značilo da se neka djeca koja se smatraju "čistom" nisu rađala. Iskoristili su program Lebensborn kao način da usvoje tu djecu.
Neudate žene koje su se dobrovoljno uključile u program sa namjerom da se razmnožavaju morale su prvo da potpišu izuzeće u kome je pisalo da će njihova djeca biti vlasništvo države. Mnoge od ovih žena nikada više nisu vidjele svoju djecu nakon prve dvije nedelje života.
Hildegard Truc se nikada nije stidjela zbog onoga što je radila. Bila je potpuno voljna. „Pošto smo i otac mog djeteta i ja potpuno vjerovali u važnost onoga što radimo, nismo imali nikakvog stida ili inhibicija bilo koje vrste“, rekla je ona.
Nakon što se Truc porodila, prestala je da doji sina dvije nedelje prije nego što je odveden. Smješten je u poseban SS dom i vaspitan da služi Hitlerovom planu. Truc nikada više nije vidjela svoju bebu ili bebinog oca.
Lebensborn program je bio duboko čuvana tajna. SS je uradio zadivljujući posao u prikrivanju pravih identiteta ove djece. Većini djece koja su rođena u okviru programa decenijama nije rečeno s kojom namjerom su došli na ovaj svijet. Identitet njihovih očeva nikada nije zabilježen u njihovim izvodima iz matične knjige rođenih. Stigma sa kojom su se suočavale majke Lebensborn zbog vanbračne djece takođe je pomogla da se ta priča potisne.
Bebe čiji su identiteti bili poznati odrasli su u posleratnom svijetu gdje su bili izopšteni iz svojih zajednica. Bili su označeni kao državni neprijatelji zbog njihove njemačke krvi.
Lebensborn nije bio fokusiran samo na uzgoj savršene rase. Takođe je stekao djecu na sve moguće načine, a mnoga djeca u programu su bila žrtve kidnapovanja. Procjenjuje se da je 200.000 djece ukradeno iz njihovih porodica u Poljskoj, Rusiji i istočnoj Evropi i prebačeno u Njemačku gdje će biti „germanizovano“.
Kidnapovana djeca su poređana od najpoželjnije do najmanje. Oni koji se nisu uklapali u Hitlerovu ideju o genetskoj čistoći poslati su u koncentracione logore. Oni koji su se uklapali u kalup poslati su u logore za prevaspitavanje. Ova djeca su dobila nova imena i primorana da zaborave sve o svom ranijem životu. Ako se neko dijete borilo protiv svog novog identiteta, ubijeno je. Odatle su djeca ili udomljavana u idealne njemačke porodice ili su slana u internate gdje su ih učili da budu kulturno njemački.
Većina Lebensborn djece je odrasla znajući da imaju neku vrstu tajne - jednostavno nisu znala šta je to. Tokom poslednjih nekoliko decenija, mnoga od ove djece polako su otkrivala svoje korijene.
„Većina je odrasla znajući da imaju tajnu“, rekla je Doroti Šmic-Kester za Tajms. „Bili su ljuti na svoje majke, jer su ih lagali. Neki osećaju stid. Postoji i mali broj onih koji su ponosni što su Lebensborn. Osjećaju da su dio elite."