Mladi koji su se 7. oktobra našli na žurki, na koju su upali pripadnici Hamasa, se sada liječe u specijalnom centru.
Više od 360 mladih je ubijeno, pretučeno ili spaljeno do smrti u napadu pripadnika Hamasa, koji su rano tog jutra upali na festival u blizini ograde između Izraela i Gaze. Još 40 ih je uzeto za taoce, piše BBC. Prvo su objave na društvenim mrežama prikazivale uspaničene ljude kako bježe od raketa ispaljenih iz Gaze i naoružanih napadača na terenu. Kasnije su uznemirujući video klipovi hitnih službi potvrdile razmjere masakra.
Sledećih dana dr. Lia Naor shvatila je da - za razliku od onih koji su bili evakuisani iz obližnjih kibuca, mladi ljudi s festivala koji su preživjeli napad nisu imali zajednicu koja bi im pružila podršku. Pa je stvorila zajednicu.
"Bili su tako slomljeni i tako zamrznuti. Zatim im se poljuljala vjera - nije bilo nikoga, ni njihovih roditelja, ni vojske, ni policije. Niko nije bio tu da ih spasi. Tako da je prva stvar bila natjerati ih da se osjećaju sigurno i da shvate da su u prostoru za ozdravljenje", kaže Naor.
Otvoreno okruženje u Rishponu, sjeverno od Tel Aviva, zaštićeno je i mirno. Prvi decembarski dani bili su topli u Izraelu, a ljudi sjede na šarenim vrećama za sedenje razasutim po travi. Prikazan je raspored radionica tog dana, od izrade mozaika do zvučnih kupki. Tu su masaža, grupna muzika i pjevanje. Nekoliko spokojnih pasa luta između ljudi, čekajući da ih pomaze ili nahrane. Jedna malena crnodlaka čivava ima par srebrnih krila na leđima. To je drugačija scena u odnosu na prve dane.
"Iako su im tjela bila čitava, vidjeli smo koliko su slomljeni i da su im oči šuplje. Nisu izgledali živo. Nisu mogli da nas pogledaju. Tresli bi se, nisu mogli da jedu, nisu mogli piti. Neshvatljivo je zlo koje su ti ljudi vidjeli. Rekla sam im na početku - kakva god je tama koju ste vidjeli, mi ćemo doneti svjetlo. Pomoći ćemo vam da ponovno verujete u sebe i druge'", rekla je Naor.
Lior Gelbaum je preživjela napad na festivalu "Nova". Na kompliment za sićušne dragulje koje je stavila ispod svakog oka i koji svjetlucaju na suncu odgovara da se zbog njih ponovno osjeća svečano. Ova 24-godišnjakinja iz grada Petah Tikve redovno dolazi ovdje kako bi dobila podršku i podijelila ručno izrađene srebrne ogrlice drugima koji su bili tamo tog dana.
"U 6:30 ujutro začuli smo rakete kako lete iznad naših glava. Znali smo što treba učiniti pa smo sjeli u auto i krenuli, ali je nastao zastoj u saobraćaju. Onda smo začuli pucnje iznad naših glava pa smo izašli i počeli trčati preko otvorenog terena. Nismo znali kuda idemo ili šta se događa, samo smo čuli automatske pucnje svuda oko sebe. Onda su nas spasili Jehuda i Galit, imali su veliki auto i primili su nas unutra. Spasili su nas", objašnjava Gelbaum.
Preživjeli često prolaze kroz vrt i beru lišće koje pretvaraju u biljne čajeve. Priroda je ovdje važna. Potreba za prostorom je toliko velika da se grade novi rustikalni šatori kako bi se napravilo mjesta za stotine ljudi koji sada dolaze ovamo. Svakodnevno se profesionalni klinički psiholozi miješaju s pristiglim preživjelima. Oni su tu da razgovaraju onoliko koliko je potrebno. Dr. Itamar Koen jedan je od njih. Doletio je iz Londona čim je mogao nakon 7. oktobra. Na pitanje o pričama preživjelih, duboko uzdahne.
"Ljudi su doživjeli ogromnu količinu boli. Neki od njih su bili krajnje blizu toga da više ne budu ovde. Neki su bili progonjeni i morali su bježati spašavajući svoje živote. Nije bilo puno vremena da se to procesuira, samo se bježalo od masakra. I sada još trebaju funkcionisati, moraju ići dalje", odgovorio je.