Nezavisni ruski medij otkrio zašto je Putin, na opšte iznenađenje, krenuo u invaziju na Ukrajinu bez najelitnije plaćeničke grupacije koja sarađuje s ruskim ministarstvom odbrane i za koju se vjerovalo da je pod direktnom kontrolom predsjednika Rusije.
Na samom početku rata u Ukrajini, rusko Ministarstvo odbrane nije koristilo usluge zloglasne grupe Vagner. Međutim, nakon što stvari nisu krenule kako je planirano i očekivano, već u martu mjesecu plaćenici ove privatne vojske, koja, navodno, djeluje pod okriljem Kremlja stigli su u Ukrajinu i ostvarili nekoliko veoma bitnih ratnih pobjeda.
Vagner - ruski Blekvoter
Grupa Vagner je ruska privatna paravojna organizacija, neka vrsta pandana čuvenoj američkoj grupi Blekvoter. Za nju se smatra da je bliska predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu, dok vlada Rusije tvrdi da ona zapravo ne postoji legalno jer su privatne vojske zabranjene u toj zemlji. Iako nije ideološki vođena, razni elementi grupe su povezani sa neonacistima i krajnje-desničarskim ekstremistima. Učestvovali su u ratu u Donbasu u Ukrajini, gdje su pomagali separatističkim snagama samoproglašenih DNR i LNR od 2014. do 2015. godine. Njeni borci su navodno učestvovali i u raznim sukobima širom svijeta, uključujući građanske ratove u Libiji, Siriji, Centralnoafričkoj Republici i Maliju. Smatra se da je Grupa Vagner u vlasništvu ruskog poslovnog čovjeka Jevgenija Prigožina ili finansijski povezana sa njegovim poslovnim aktivnostima.
Jevgenij Prigožin je imao unosne ugovore o snadbijevanju ruske vojske hranom, pa mu je tako 2010. godine predloženo da dijelom svoje velike zarade finasira osnivanje privatne vojsku koju bi činili ratni veterani i dobro obučeni regruti koji bi najprije prošli rigorozne testove i još rigorozniju obuku. Ova privatna vojska bila je potpuno zavisna od zvanične vojne infrastrukture i opreme, ali je uspostavila nezavisnu mrežu regruta.
Putin pokušao invaziju bez Vagnerovaca
Uoči invazije na Ukrajinu, kao dio šireg nastojanja da direktnije upravlja grupama plaćenika, Ministarstvo odbrane je preuzelo kontrolu nad internet mrežom koju je Vagner koristio za oglašavanje slobodnih radnih mjesta.
"Oni su u suštini rekli: 'Treba nam vaš brend jer je dobro poznat, ali mi ćemo sami regrutovati ljude koristeći ga'", rekla je nezavisnom ruskom mediju jedna osoba bliska menadžmentu kompanije, dodavši da je vojska narušila Vagnerovu reputaciju snižavanjem standarda.
"Oni zapošljavaju ljude čak i bez testiranja na drogu", rekao je izvor.
Čak i regrutovani na ovaj način, plaćenici Vagner grupe nisu stigli na front u Ukrajinu do kraja marta. Nekoliko mjeseci ranije, kada se Rusija još pripremala za invaziju, politički uticaj Jevgenija Prigožina je bio mizeran. Ustvari, više izvora je nezavisnim medijima objasnilo da je bio u opasnosti da padne u nemilost predsjedničke administracije i ruskog Ministarstva odbrane. Uoči 24. februara, Prigožin je neuspješno pokušavao da dođe do svojih kontakata u Glavnoj upravi Generalštaba, ali je uspio tek kada je invazija počela. Drugi izvor rekao je da je Prigožin čak odbio, pre početka rata u februaru, da mobiliše svoje plaćenike za Ukrajinu bez direktnog naređenja predsjednika Putina.
Političke spletke Jevgenija Prigožina
Prema dva izvora bliska Kremlju, Prigožin je u lošim odnosima sa Sergejom Kirijenkom, Putinovim "carom unutrašnje politike", ponajviše zbog njegove podrške guverneru Sankt Peterburga Aleksandru Beglovu. Svađa između Prigožina i Beglova postala je javna kontroverza prošle zime kada je oligarh počeo da kritikuje regionalnu vladu Sankt Peterburga jer nije uklonila snijeg i smeće. Međutim, njihov sukob je uključivao i novac i politiku, jer je Beglov onemogućio Prigožina da dobije državne ugovore za rekonstrukciju starih zdanja u centru Sankr Peterburga. Ovih dana, Prigožinov glavni problem tiče se državnih ugovora za razvoj turističke zone Gorskaja u Finskom zalivu. Prošle godine, preduzeće povezano sa Prigožinom potpisalo je sporazum sa vlastima Sankt Peterburga za završetak ovog projekta, ali su zvaničnici na kraju angažovali kompaniju koja je povezana sa Gaspromom, odbacivši Prigožinove planove da izgradi proizvodne pogone u turističkoj zoni.
Prigožin je uspio i da se posvađa sa ministrom odbrane Sergejem Šojguom, optužujući njegovu kancelariju da koristi neefikasne, "zastarjele metode" u Siriji. Ovaj mu se osvetio tako što je, navodno, nezadovoljan hranom kojom Prigožinove firme snadbijevaju rusku vosjku i kasarne raskiunuo niz ugovora koje oligarh imao s ministarstvom odbrane.
Ali, ni to nije sve! Kako tvrdi ruski nezavisni medij, Prigožin je takođe razbjesnio rusku vojnu komandu u februaru 2018. kada je grupa Vagner napala fabriku za preradu gasa u Deir ez-Zoru u Siriji, izazvavši snažan odgovor SAD koji je tada ubio desetine ruskih plaćenika. Novinari jednog portala su kasnije saznali da je Vagner grupa djelovala ne obavijestivši ministarstov odbrane o ovoj akciji, već na osnovu privatnog dogovora sa Asadovim režimom, koji je kompaniji ustupio pravo na četvrtinu svih prihoda od nafte i gasa proizvedenih u "oslobođenim" objektima u toj oblasti.
Omanuli u osnivanju nove plaćeničke grupacije
U prvim nedjeljama invazije na Ukrajinu, većina ruskih plaćenika koji su se borili u Ukrajini bila je iz privatne vojne kompanije pod nazivom Redut. Stotine boraca iz ove grupe raspoređene su u različite jedinice sa imenima poput "Huligani", "Vukovi" i "Sekire". Ovom jedinicom komandovao je Ivan Mihejev i ona je u početku, preko Bjelorusije, stigla do oboda Kijeva. Međutim, Mihejev je tada teško ranjen i hitno je prebačen u Moskvu, gdje je umro na operacionom stolu.
Redut, koji još uvjek ima značajan broj boraca u Ukrajini, pod potpunom je kontrolom ruskog Ministarstva odbrane. Sjedište grupe nalazi se u gradu Kubinka, nedaleko od Moskve, pored baze 45. Vazdušno-desantne brigade. Veterani koji su služili u bazi i više aktivnih plaćenika rekli su nezavisnim medijima da su vojnici iz brigade odgovorni za upravljanje ovom privatnom vojnom kompanijom, koja se nije proslavila u Ukrajini.
Nakon početnih neuspjeha u ostvarivanju zacrtanih ciljeva, vrh Kremlja je odlučio da ipak angažuje Vagnerovce. U proljeće, da bi se popravio mizerni borbeni učinak redovnih ruskih trupa i boraca sa "crne liste" regrutovanih, Ministarstvo odbrane je naredilo Vagner grupi da prerasporedi u Ukrajinu dio svog "osnovnog tima" koji je tada djelovao u Africi, Siriji i Libiji. Neki Vagnerovi profesionalci otišli su u Ukrajinu iz čisto ideoloških razloga. Mnogi plaćenici u kompaniji imaju ukrajinske korijene. Oni su iz Lisičanska, Popasne, Slavjanska. Došli su u Ukrajinu sa idejom da poravnaju račune za svoje koji su ubijeni 2014. i 2015. godine, objasnio je mediju izvor blizak grupi.
Vagnerovci strah i trepet u Ukrajini
Danas, ruska vojska koristi borce Vagner grupe kao glavnu udarnu snagu u Ukrajini, raspoređujući plaćenike u isturene vojne jedinice. Kao rezultat toga, mnogi vojnici iz grupe Vagner u Ukrajini su ubijeni ili ranjeni, ali nema sumnje da postižu bolji učinak od regularnih snaga. Između ostalog, zaslužni su za zauzimanje strateški bitnog grada Popasna, na jugu Ukrajine, gdje su vođene žestoke borbe više od dva mjeseca.