Iskusni indijski general BS Danoa, poznat kao briljantan vojni analitičar, analizirao je u autorskom tekstu sukob u Ukrajini i konstatovao da više neće biti ratova u kojima je moguća "konačna pobjeda", a Rusiju optužio za aroganciju i potecjenjivanje protivnika.
Ono što se pretvorilo u krvavi rat, prvobitno je zamišljeno kao „specijalna vojna operacija“ ruskih oružanih snaga u Ukrajini, čiji je cilj bio promjena režima u Kijevu za najviše nedelju dana. Evo, približavamo se stotom danu brutalnog rata u istočnoj Evropi koji ne pokazuje znake popuštanja, a još manje konačne pobjede jedne ili druge strane. Da li je ovo novo lice sukoba u 21. veku? Nema pobjednika i nema pobjeđenih? Kao da je sve plod nepromišljenih pretpostavki i arogantnog planiranja ruskog rukovodstva (uglavnom jednog čovjeka) i još gore izvršenje ruskih oružanih snaga, koje su bile slabo informisane i komandno vođene, piše u svojoj analizi sukoba u Ukrajini indijski vojni veteran i general-major u penziji BS Danoa.
RATNI POBJEDNICI SE LAKO NAĐU NA STRANI GUBITNIKA
On kaže kako rat ima svoju logiku koja nije lako razumljiva.
„Rat, kako se kaže, ima sopstvenu gramatiku i rečnik, a vrlo mali broj inteligentnih vojnih stratega, ako ih uopšte ima, može da savlada njegovu složenost i ostvari pobjedu prema unaprijed smišljenom planu. Nacije koje su proglasile vojnu pobjedu kada su velike borbe završene, strateški su se našle na strani gubitnika. Dvadeset prvi vek je prepun takvih primjera kao što su pokazali ratovi u Iraku, Jemenu i Avganistanu.“
Izvor: YouTube/Screenshot/ Al Jazeera EnglishPo njemu, više se ne može predvidjeti ishod nijednog rata, pa čak ni kad u njemu učestvuje neka od svjetskih vojnih supersila.
„Rat je `opak` problem. Nijedan drugi poduhvat ne zahtjeva toliko ljudskog kapitala, zajedno sa fizičkim, ekonomskim i moralnim resursima nacije, kao planiranje i vođenje rata. To je, u krajnjoj liniji, društveni fenomen u kojem jedna strana pokušava da nametne svoju volju drugoj, čistom fizičkom silom i smrtnim bolom. Kao što je Klauzevic naveo u svojoj definiciji rata, to je „čin sile koji primorava našeg neprijatelja da izvrši našu volju“. Zajedno sa činjenicom da nacionalne države i njihove vojske, čak i moćne, ne ratuju baš često, postizanje predvidljivih ishoda kroz raspoređivanje vojske kao instrumenta donošenja odluka u velikim sporovima nikada nije u rukama jedne strane“, smatra Danou i tvrdi da je rat u Ukrajini važna lekcija za cijeli današnji svijet.
RAT U UKRAJINI NAS TERA DA BOLJE PREDVIĐAMO
„Aktuelna kriza u Ukrajini ima lekciju za sve nas. Uči nas koliko je važno imati sposobnu i jaku vojsku koja se oslanja na svoje strateške potrebe. Takođe, naglašava potrebu da se protivnik ne potcjenjuje, ma koliko spolja izgledao slab i nemoćan. Era postavljanja ambicioznih političkih i strateških ciljeva koji osporavaju postojeći međunarodni poredak, ma koliko on bio slab i manjkav, završena je. Vojska će ostati instrument državnog upravljanja za ispoljavanje nacionalne volje, ali treba da bude mnogo više odvraćajuća sila nego ona za grubu upotrebu sa otvorenim mandatom za primjenu. Neuspjesi i neočekivani događaji su u samoj prirodi vođenja konvencionalnog rata. Sposobnost da se ovo predvidi, u mjeri u kojoj je to moguće, i da se održi opšti pravac i tempo kroz komplikovane situacije, trebalo bi da bude glavni fokus obuke novih vojnih lidera. Konačno, nacije i vojske treba da budu obazrive prema sopstvenoj sposobnosti, ali dovoljno sposobne i odlučne da zaštite nacionalne interese i postignu ograničene ciljeve na strateškom nivou. Dakle, vojnu pobjedu treba redefinisati za sadašnje vrijeme“, objašnjava indijski general.
KONAČNA RATNA POBJEDA NIJE DOSTIŽAN CILJ
On smatra da je rat u modernom svijetu u kojem živimo potpuno promjenio svoju fizionomiju, te da više nema konačnih pobjednika kao nekada.„Suština je u tome da je vođenje rata u 21. veku složen i neizvestan proces koji više nije pod kontrolom nijednog skupa vođa ili pojedinaca. Prema tome, svaka odluka da se danas krene u rat treba da bude protivteža krajnjoj složenosti prirode i procesa samog vođenja rata. Racionalne vođe treba dva puta da razmisle prije nego što preduzmu takav korak zbog neizvesnosti ishoda i užasnih troškova rata. Očekivanje konačne pobjede, kakva je bila na kraju Drugog svjetskog rata, pa čak i Prvog zalivskog rata, više nije dostižan cilj“, zaključuje Danou.