Porodica Ljubinke Vučković iz Beograda 80 godina čuva “tajno oružje” kralja Nikole. Baston-karabin donijela jedna od dvorskih dama.
Na prvi pogled, 95 centimetara dugačak metalni štap sa zakrivljenom drškom, koji gledamo u stanu jedne od betonskih zgrada u novobeogradskom Bloku 61, ne djeluje nimalo važno. Čak je prilično neugledan.
"Tako su, srećom, mislili i Šiptari, pa ga te strašne 1944. nisu dirali, kad u Peći ubiše mog brata, strica i strinu. Sve su opljačkali, a štap su ostavili. Vjerovatno ga nisu ni primijetili", kaže nam krepka Ljubica Vučković (79), dok nam pokazuje po svemu neobičnu relikviju. Jer, štap je, u stvari - puška crnogorskog kralja Nikole!
Ovaj “baston” u sebi krije tajno oružje sa prigušivačem - kada se skine zatvarač i laganim dodirom prsta povuče okidač na dršci, i tako ispali metak, ne čuje se gotovo ništa.
U porodicama Gilić i Vučković relikvija je već više od osamdeset godina. Da je ponovo izvade iz sefa natjerale su ih “Novosti”: na jednoj fotografiji feljtona o kralju Nikoli, pored princeze Ksenije stoji kralj, oslonjen na štap. Čini se - baš ovaj!
"Ne znam tačno kada je puška stigla u našu familiju, ali bilo je to sigurno prije 1925, kada se majka udala za mog oca", počinje Ljubica Vučković priču o sudbini neobičnog štapa.
"Porijeklom smo iz plemena Bratonožići, ali smo živjeli u Peći, u velikoj kući, sa mojim stricem i strinom, koji nisu imali djecu. Tetka te moje strine, Miša, bila je dvorska dama na dvoru kralja Nikole. Ona je donijela tu pušku u našu porodicu i poklonila je mom stricu. Kako je došla do nje, da li joj je štap poklonio lično gospodar, to nikada nismo saznali..."
Za svaku slavu, rođenje djeteta ili svadbu, Ljubinkin stric Radivoje Gilić iznosio bi štap i pucao iz njega.
"Cijela Peć je tako znala da se u našoj kući čuva primjerak iz zbirke kraljevog oružja. Zvali su je “gluva puška s dvora”, jer je bila gotovo nečujna. Nismo imali nikakav sertifikat tada, ali ko bi sumnjao u riječ Radivoja Gilića, građevinskog preduzimača koji je sagradio čuveni Bijeli most?", kaže Ljubinka.
Tokom Drugog svjetskog rata, porodica se podijelila. Dio Ljubinkine familije prebjegao je 1941. u Crnu Goru, u Andrijevicu. Stric i Ljubinkin rođeni brat ostali su u Peći. Ali, 1944. Šiptari su upali u selo, poubijali ih i opljačkali.
"Sve vrijedno su uzeli iz kuće, ali štap nisu dirali. Ovako crn, običan, nije im se, vjerovatno, učinio vrijednim. Kada smo se vratili naredne godine u Peć, “baston” nas je čekao", priča Ljubinka.
Brigu o “gluvoj puški” preuzeo je Miodrag Gilić, drugi Ljubinkin brat. On se 1961. obratio Muzeju kralja Nikole na Cetinju. Sa tadašnjim direktorom, Ristom Dragićevićem, razgovarao je o prodaji, a autentičnost “bastona” potvrdio je i oružar kraljev, koji je tada još bio živ.
"Miodrag je tražio milion dinara za njega, što je tada bila zaista basnoslovna suma. Sada kada razmišljam o tome, shvatam da on jednostavno nije želio da ga proda. Sa ponosom ga je nosio i hvalisao se njime", navodi Ljubinka, kojoj je brat, pošto nije imao djece, ostavio i pušku.
"I kasnije smo htjeli da štap bude u muzeju, gdje mu je i mjesto, među ostalom zaostavštinom kralja Nikole. A i bilo je takvo vrijeme, da nam je novac bio potreban. Sada smo bliži odluci da ga ne prodamo...".
Tetka Miša nije sa dvora u familiju donijela samo “baston”. Vučkovići imaju i dio svoje biblioteke: sabrana djela kralja Nikole sa posvetom...
"Imali smo i burmuticu kraljice Milene, ali su nam je ukrali - navodi Ljubinka".
Tokom devedesetih, Vučkovići su pregovarali čak i sa Vladom Crne Gore. Ljubinka je pisala Milu Đukanoviću, pa ju je pozvao Božidar Jaredić, tada crnogorski ministar informisanja.
"Najavio se da će doći da pogleda štap, ali nikada nije došao, mada sam čula da je kasnije pričao o njemu", kaže Ljubinka.
(MONDO)