Preveliki broj političkih partija koje na domaćoj sceni pretenduju da kroz parlament dobiju novac dječja je bolest demokratije, koja se liječi protokom vremena i adekvatnim izbornim zakonodavstvom.
Preveliki broj političkih partija koje na domaćoj sceni pretenduju da kroz parlament dobiju novac koji država obezbjeđuje za funkcionisanje stranaka dječja je bolest demokratije, koja se liječi protokom vremena i adekvatnim izbornim zakonodavstvom, ocijenio je profesor Vladimir Goati.
Prema njegovim riječima, od početaka političkog pluralizma izražena je tendencija da „svako želi da ima partiju“, ali zakonodavac propušta da uredi stvari kroz poznate mehanizme, poput varijabilnog cenzusa za stranke i koalicije, koji eliminišu dovitljivost stranačklih lidera a garantuju realnu prezentaciju snaga.
„Varijabilni cenzus, pokazuje međunarodno iskustvo, propisuje, za jednu partiju tri odsto, ako je koalicija dva činioca onda pet, ili sedam odsto u slučaju da koaliciju čine tri partije. Taj pristup smanjuje mogućnost da partije izigraju cenzus time što će se udružiti pa se poslije izbora razdružiti i fragmentisati”, kazao je Goati Pobjedi.
Kako je kazao, zakonodavac mora da pokaže dovoljno mudrosti koliko i osnivači partija da cenzus drugačije određuje partijama, a drugačije koalicijama, jer će to biti realni odraz i brana umnožavanju stranaka.
On je naveo da su za promjene potrebne najmanje dvije generacije, a mandat od četiri godine je u tom kontekstu sekund u političkom procesu.
“Potrebne su generacije da se dostigne ono što se naziva političkom identifikacijom, da se ljudi opredjeljuju da budu glasači Demokratske partije socijalista, Socijaldemokratske partije ili Srpske napredne stranke i da po tom ključu njihovi unuci ili sinovi glasaju po istom principu osjećaja političke pripadnosti, kao što je to slučaj partijskog opredjeljenja u Velikoj Britaniji ili Sjedninjenim Američkim Državama”, ocijenio je Goati.
Prema njegovim riječima, razlika je u onome što se mjeri promjenama finansijskog aspekta, a za promjenu mentalnog sklopa treba dugo generacija.
Goati je pojasnio da stranke zažive onda kada se priključe na obilno i širokogrudo državno finansiranje, u protivnom, osnivanje i egzistencija stranaka je skupa igra, a niko neće izdržavati partiju i njenu glomaznu infrastrukturu sa stotinama zaposlenih ako stranka propada na izborima.
“Održavanje partija skupo je i taj finansijski aspekt je korektivni faktor koji utiče da stvari dođu na svoje, samo ako zakonodavac prethodno uradi ono što mu pamet nalaže“, zaključio je Goati.