Demokratska Crna Gora predložila je da se osnuje nacionalni fond socijalnog stanovanja, čiji bi osnivač bila Skupština, u cilju ostvarivanja prava na stan i postizanja socijalne ravnoteže.
“Nakon što je početkom devedesetih po simboličnim cijenama privatizovala gotovo cio stambeni fond u društvenoj svojini, država je rješavanje stambene potrebe svojih građana prepustila stihiji tržišta, odbijajući da vrati sebe na mjesto kreatora i voditelja stambene politike”, naveo je Leković u saopštenju.
Crna Gora je, kako smatra, danas zbog toga suočena sa neriješenom stambenom potrebom velikog broja domaćinstava koja zbog ekonomskih, socijalnih i drugih ograničenja ovu potrebu ne mogu da zadovolje na tržištu.
“I pored toga što u Crnoj Gori broj stanova premašuje broj domaćinstava, on je ispod EU prosjeka u odnosu na broj stanovnika, 350 stanova na hiljadu stanovnika spram 450 u EU, što potvrđuje da je pristup domaćinstava ostvarenju ovog elementarnog prava onemogućen, pored ostalog, nepostojanjem definisanog javnog interesa u oblasti stanovanja i odsustvom državne intervencije”, naveo je Leković.
Demokratska Crna Gora smatra da je neophodno definisati javni interes u oblasti stanovanja i u njemu pozicionirati pravo svakog građanina na krov nad glavom i zakonima i podzakonskim aktima utvrditi odgovarajući standard stanovanja.
“Država se mora prihvatiti obaveze intervencije kojom će, bez diskriminacije, olakšati pristup pravu na stanovanje svim domaćinstvima koja zbog ekonomskih, socijalnih i drugih razumnih ograničenja svoju stambenu potrebu ne mogu da zadovolje na tržištu”, rekao je Leković.
Prema njegovim riječima, sredstva za funkcionisanje fonda bi se obezbjedila kombinovanjem različitih izvora: progresivnim oporezivanjem viška stanova, odnosno stanova koji nijesu objekti osnovnog stanovanja, neprodatih stanova namjenjenih tržištu, posebnim oporezivanjem neizgrađenog građevinskog zemljišta, od sredstava iz zakupa i prodaje stambenog fonda, izdavanja obveznica Fonda, dodatnog oporezivanja luksuza, pri čemu treba otvoriti i potencijal za privatno finansiranje, planiranje i usmjeravanje socijalnog stanovanja, kao i za upravljanje i održavanje fonda putem različitih oblika stambenih asocijacija.
“Stanovanje uz podršku države mora pod jednakim uslovima postati dostupno svima kojima je ovakva podrška potrebna, kako bi se njime postigla socijalna ravnoteža i obezbjedila integracija i kohezija svih društvenih grupa, a posebno najranjivijih, odnosno beskućnika, dugotrajno nezaposlenih, penzionera sa najnižim penzijama, osoba sa invaliditetom”, naveo je Leković.
Prioriteti u ovakvom stambenom zbrinjavanju moraju biti, kako je zaključio, formirani shodno obimu socijalnih, ekonomskih i drugih razumnih ograničenja domaćinstava i bez diskriminacije.