Podgorica 27. 8. - Državni funkcioneri ne bi smjeli neobavezno da ćaskaju sa građanima i zadaju im rebuse koji golicaju maštu. To često rade stranački portparoli, ali se u takvu komunikaciju sa građanima upuštaju i vrhovni državni tužilac, Komisija za konflikt interesa, Uprava za sprečavanje pranja novca, uticajni profesor univerziteta...
Vesna Medenica se ovog ljeta javnosti dva puta preporučila kao dobro informisana, ali tajanstvena osoba.
Državni je tužilac u srijedu rekla da zna "za koga radi" nevladina organizacija MANS, ali je portret tajnih nalogodavaca naslikala samo tvrdnjom da se radi o ljudima koji, za razliku od nje, nemaju što naslijediti.
Sredinom jula Medenica je sa skupštinske govornice poručila kako bi, da hoće, mogla objaviti ko je "koliko oštetio Željezaru i ko je kako na maturskim ekskurzijama šta radio i ko je koga varao i ko je bježao u Italiju i kome su se pare skupljale da bi se vratio iz Italije"...
Te šifrovane poruke državni tužilac je poslala poslaniku Pokreta za promjene Branku Raduloviću - ali i televizijskom auditorijumu koji je ostao u dilemi o kome i o čemu je riječ.
Svetozar Marović je poslao pismeno objašnjenje u vezi tri neprijavljena stana i jednog poslovnog prostora - saopštava predsjednik nadležne komisije Slobodan Leković, ali sadržaj pisma potpredsjednika DPS-a taji i prepušta nagađanjima.
Uprava za sprečavanje pranja novca je prošle sedmice milion i po eura kredita jednom od najkontroverznijih balkanskih političara objasnila poslovnim potezom "jedne banke iz Londona".
Poluinformacije šire osjećaj nespokoja, makar koliko i ćutanje državnih organa, ocjenjuje dugogodišnji novinar i analitičar Duško Vuković.
"Građanska sigurnost i povjerenje mogu se dobiti samo na osnovu potpunih i pouzdanih informacija. U suprotnom se javlja sumnja u instituciju koja se predstavalja kao neozbiljna", kaže Vuković.
Tromjesečna istraživanja Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) pokazuju da je Crna Gora godinama u krizi povjerenja u državni aparat.
Junsko CEDEM-ovo istraž-ivanje pokazalo je da nijedan državni organ nije zavrijedio ni osrednju ocjenu tri (3), dok je Srpska pravoslavna crkva godinama institucija kojoj se najviše vjeruje.
Vuković smatra da država gubi povjerenje građana onda kada javni funkcioneri nastupaju manirom čaršijskog govorkanja.
"Postavlja se pitanje da li funkcioneri, kada tako govore, to čine nesvjesno. Ako je tako, onda je problematično što su na takvim mjestima. Ako to rade svjesno - onda namjerno šire osjećaj nesigurnosti... To donekle govori i o aroganciji govornika, koji se poistovjećuje sa plemstvom, nekim kome je bogomdano da bude čuvar važnih informacija nedostupnih običnim smrtnicima", smatra Vuković.
Na sajtu Vlade Crne Gore pridjev "javno" napisan je 52.290 puta, a jedna od omiljenih tuđica političkog novogovora je "transparentnost".
Vuković objašnjava da se u otvorenim društvima država ne zaustavlja na retorici: informacije se građanima šalju da bi im to pomoglo da donose odluke.
"S druge strane, u autoritarnim društvima, država šalje poruke u onoj mjeri koliko na osnovu njih može manipulisati građanima. Te izjave sluđuju građane. Državni funkcioneri ne bi smjeli da šalju informacije ako u njima nedostaju odgovori na ključna pitanja. To je manir čaršije", kaže Vuković.
Sintagma "jedna banka iz Londona", ili "oni za koje radi MANS", kada ih saopštavaju javni funkcioneri, izjavne su konstrkcije značenjski bliske zagonetkama. Nepotpuni iskazi pozivaju slušaoca na dovijanje i sumnju, baš kao i žaoka Socijaldemokratske partije koja jednom bivšem članu prenosi nadu "da su pomogli u vraćanju dugova njegovog sina".
Razlika je što SDP, kao stranka na izbornom tržištu, s pravom računa na afektivni dio političke igre - dok bi (ako je vjerovati Veberu) prirodu društva trebalo da određuju i odnosi unutar jednog cjelovitog pravno-političkog entiteta. A tu je svako nagađanje pogubno.
(Vijesti/MONDO)
Izvor: MONDO