Sociolozi kažu da je novo vrijeme donijelo i nov način “druženja” - sad je sve na brzaka, i kafa, i druženje, i ljubav!
Čuvena turska, crna ili domaća kafa, kako sve nazivaju ovo kofeinsko zadovoljsvo, polako nestaje iz upotrebe. Protjerale su je razne instant varijante. Espreso na brzaka smijenio je tursku natenane. Međutim, sa ovim tamnim aromatičnim napitkom polako nestaje i tradicionalni rutual, druženje i ćaskanje uz kaficu, slatke priče uz prevrnutu šolju, ali i nova poznanstva uz poziv na kafu.
Sociolozi kažu da je novo vrijeme donijelo i nov način “druženja” - sad je sve na brzaka, i kafa, i druženje, i ljubav!
Susret uz domaću kaficu kod Srba bio je nešto poput čuvenog čaja u pet kod Engleza. Turski izum preuzele su Bečlije, a jedino se još zadržao kod nas i kod Grka. Ipak, tranzicija je promijenila i potražnju u restoranima. Zatvaraju se kultne srpske kafane, a otvaraju savremene kafeterije. Sad su “italijanski” espreso na eks, nes-kafe, kapućina i ostale aparat-smeše i “filteruše” zamijenile staru dobru domaću sa “finim” talogom na dnu šolje.
“Domaćica” je preživjela još u domovima. Mada i u kuhinje mnogih kuća sve više stižu nes-pakovanja, filter aparati i mutilice. Komšinice starog kova odolijevaju, ali i poneki “neiskvareni” primjerci mlađih generacija.
“Dok Italijani, u prosjeku, svoju kafu popiju za 3,5 sekundi, “naša” se ispija satima, a zaliva smijehom i tračevima. Zato, živjela turska, mislim, srpska kafa“, kaže Aleksandra Stajić, studentkinja političkih nauka.
“Najslađe mi je ujutru kad se probudim sa cimerkom da izdivanim uz kaficu i nekoliko cigareta. Mada kafu niko ne kuva bolje od moje mame. Svakog drugog vikenda idem nazad u Valjevo i čim uđem sa vrata viknem: Mama, stavljaj kafu!
Ugostitelji kažu da rijetko ko danas zatraži “starinsku kafu”.
“Prava turska kuva se još ponegdje u Bosni. Kod nas se kuva domaća kafa, a ne turska. Turci takvu kafu i ne piju, oni uživaju u čaju“, kaže Marijan Medenica, direktor restorana “Dva jelena”.
“Grci, pak, sličnu kafu zovu grčkom. Naša se pravi kako svaka domaćica zna - u prokuvanu vodu stavi se kašičica kafe, i to je to. Šećeri se po želji. U kafani je traže uglavnom stariji ljudi. Institucija domaće kafe, kao simbol druženja, sve više iščezava. Sad je sve nekako užurbano, ni za šta se nema vremena, pa ni za kaficu. Uglavnom dođu, sruče taj espreso na brzinu, i odu.“
Poslednjih godina i vremešne konobarice iz mnogih starih kafana srodile su se sa modernim napicima, naučile da treba da izbace slovo “k”, pa umjesto “ekspresa”, gostu donesu “espreso”.
S druge strane, pojedine savremene kafeterije, kao pandan kafanama, uvele su srpsku kafu u ponudu. Takva je, recimo, “Kosta kafa”. Mnoge, ipak, nemaju namjeru da mešaju taj “otrov” sa finim “dačovima”, “mokama”, amreto, lješnik, čokolada i ajriš kombinacijama.
Bez obzira na to što je espreso sve popularniji, turska kafa ima svoju melodiju - Johan Sebastijan Bah posvetio je ovom napitku jednu svoju kantatu.
Cena domaće kafe u kafanama je od 80 do 90 dinara. Isto košta i espreso, ali ugostitelji kažu da se više zaradi na “instant” kafi.
Od kilograma espresa prosječnog kvaliteta, koji plate 1.800 dinara, može da se napravi 140 kafa, pa šoljica “ispadne” 13 dinara. Za “tursku” se troši i više struje, ali je, ipak, i zarada mnogo veća.
Cijene espresa su od 80 do 140, nes od 110 do 170, a “moke” i “dača” oko 200 dinara.
(MONDO)