Jedna od najpopularnijih i najstarijih partizanskih narodnih pjesama, i u mnogo varijanti, je "Ide Tito preko Romanije".
Prošlo je 65 godina od drugog zasijedanja AVNOJ-a, a u Hrvatskoj, daleko od očiju javnosti, žive autori pjesama iz NOB-a, koje su ušle u svačije uho i za koje se mislilo da su narodne: Oskar Danon, koji se partizanima priključio 1941, s mjesta šefa dirigenta Sarajevske filharmonije, Desanka Čuić-Kačar, autorka stihova "Na Kordunu grob do groba"...
Kada je pisao pjesmu "Uz maršala Tita", Oskar Danon vjerovatno nije ni sanjao da će njegov partizanski evergrin, kompozicija iz borbene kolone, doživjeti čak i džez obrade, pišu "Novosti". Danon danas ima 95 godina, živi u starom delu Baške na Krku, u kući iz koje puca fantastični pogled na Velebit, i razmišlja o novim poslovnim poduhvatima.
"Ako je marksistička literatura danas opet u trendu, možda ne bi bilo loše pustiti u prodaju i neku novu kompilaciju najpopularnijih revolucionarnih i partizanskih pjesama", šali se Danon.
"Na moje melodije u raznim krajevima pisali su se razni tekstovi", priča danas Danon. "Najpopularnije su one pjesme koje sam napisao prema stihovima Vladimira Nazora. 'Uz maršala Tita' prvi put smo izveli 1943. na zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu i pevala je cela dvorana."
Oskar Danon je i nakon rata nastavio da se druži s elitom - da sa Titom odlazi na premijere, igra tenis s generalom JNA Franjom Tuđmanom u Beogradu...
Desanka Čuić-Kačar, autorka jedne od najpopularnijih partizanskih pjesama iz ličkog kraja "Na Kordunu grob do groba", iako iza sebe ima oko 60 pjesama, i danas je, u 82. godini, čak i za književne edicije pjesama iz NOB-a bezimena junakinja. Njena slavna pjesma o Srbima koji beže pred ustaškim nožem većinom se navodi kao narodna.
Po završetku rata, koji je provela u partizanima, Desanka se zaposlila u Zagrebu, u telefonskoj centrali u Grafičkom zavodu Hrvatske.
"Svuda se i dalje pjevala moja pjesma, u školi su je učila djeca, a meni je žao što nisam zaštitila autorska prava. Bila sam ratni vojni invalid iz Drugog svetskog rata, ali Hrvatska mi je skinula i invalidninu i vojnu penziju, pa sam se godinu dana izdržavala tako što sam plela kape za hrvatsku vojsku. Sada sam u Lici", govori Desanka, koja zimu provodi kod sina u Senju.
Njena kuća u rodnom selu Krčevina 1995. je zapaljena, a sa njom i mnogi stihovi i fotografije iz partizanskih dana.
Jedna od najpopularnijih i najstarijih partizanskih narodnih pjesama, i u mnogo varijanti, je "Ide Tito preko Romanije". Prvi zapis napravio je 1942. godine Oskar Danon.
U zimu 1942. godine, nekoliko mjeseci posle Titovog boravka u Srednjem, nastaje novi tekst, pod nazivom: "Veseli se, goro Romanijo". Ta varijanta ostala je da živi kao narodna partizanska pjesma romanijskog kraja.
"Uz maršala Tita", Nazor i Oskar Danon
Uz maršala Tita,
Junačkoga sina,
Nas neće ni pakao smest’!
Mi dižemo čelo,
Mi kročimo smelo
I čvrsto stiskamo pest!
Rod prastari mi smo,
A Goti mi nismo:
Slovenstva smo drevnoga čest.
Ko drukčije kaže,
Kleveće i laže,
Osjetit’ našu će pest!...
"Na Kordunu gorb do groba", Desanka Čuić-Kačar
Na Kordunu grob do groba
Traži majka sina svoga.
Našla ga je, na grob klekla
I ovako sinu rekla:
O, moj sine radost moja
Gde počiva mladost tvoja?
Otac plače, majka cvili
Otvori se grobe mili.
Grobac se je otvorio.
Sin je majci govorio:
"Ne plač mila majko moja
Teška mi je suza tvoja.
Teža mi je suza tvoja
nego crna zemlja moja.
Ajde majko domu svome
Ne dolazi grobu mome..."
(MONDO)