Iako se za vrijeme intelektualnog rada takođe troše kalorije, ipak ne treba da se mnogo jede, piše "Politikin zabavnik".
Rad nas oslobađa tri velika zla: dosade, poroka i oskudice. Ko se ne bi složio sa ovom mudrom izrekom francuskog mislioca Voltera? Ali, kad je riječ o radu, postoji nešto (nimalo nevažno) što se na to nadovezuje. To je glad, odnosno, pojava apetita.
Što je rad teži i naporniji, glad je jača. Međutim, i tu postoje razlike. Na primjer, zidar ima savršeno opravdanje što poslije osmočasovnog radnog vremena na građevini ima potrebu da, čim stigne kući, gotovo isprazni frižider. Ali, kako opravdati neutoljivu glad jednog novinara "Politikinog Zabavnika” koji veći dio radnog vremena provodi pored računara pišući ili prevodeći tekst? Nažalost, nikako! Jer, baš kao i kad je riječ o studentima koji uče - opravdanja za glad poslije takvog rada jednostavno nema.
Iako se za vrijeme intelektualnog rada takođe troše kalorije, nije opravdano da se čovjek prejede. Naime, potrošen je tek neznatan broj kalorija. Glad koju čovjek tada osjeća puki je privid. Drugim riječima, samo nam se čini da smo ogladnjeli.
Nedavna istraživanja kanadskih naučnika bila su usmjerena upravo na spregu umnog rada i gladi. Izvršen je sljedeći ogled. Četrnaestoro studenata trebalo je da se u određeno doba dana nečim bave: a) da opušteno leže, b) da rješavaju testove čiji je cilj da se ispita njihovo pamćenje i, naposljetku, v) da pročitaju neki tekst s namjerom da ga zapamte.
Poslije svakog "posla” (ležanja, rješavanja testova i učenja) studenti su odlazili na ručak. Trpeza je bila bogata i na raspolaganju su im bili razni kulinarski specijaliteti. Mogli su da uzmu šta god požele. Prije nego što su počeli da jedu, utvrđen je tačan broj kalorija odabranog obroka. Treba imati u vidu da su prebrojane i kalorije koje su potrošili dok nisu ništa radili (odnosno, dok su ležali), te dok su se bavili umnim radom (rješavanje testova i učenje). Ispostavilo se da su studenti koji su se bavili intelektualnim radom potrošili samo tri kalorije više od onih koji su ležali.
Pa ipak, kad su se našli licem u lice s raznim đakonijama, ispostavilo se da je intelektualni rad bio uzrok gladi. Osobe koje su učile, uzele su obrok čija je energetska vrijednost bila bar dvesta kalorija veća nego što su potrošili, a studenti čiji je zadatak bio da riješe test, gotovo trista kalorija više od potrošenih. Uzeti su i uzorci krvi prije i poslije intelektualnog napora: ispostavilo se da je umni rad zapravo doveo do promjene sadržaja količine šećera u krvi i povećanog lučenja insulina. Kao što je poznato, šećer je neka vrsta goriva za neurone. I tako, kad je količina šećera u krvi počela da opada, javio se osjećaj gladi iako je potrošena energija bila ravna nuli.
Zbog toga su kanadski naučnici još jednom upozorili javnost, a posebno učenike, studente i sve koji se bave intelektualnim radom i uglavnom sjede: glad koju izaziva intelektualni rad, nije glad koju treba utoliti velikom količinom hrane jer će izazvati još manju pokretljivost. Odatle i veća mogućnost da postanu debeljuce.
(MONDO)