„Od kada je mora i brodova, ima i pirata, a biće ih dok god brodovi budu plovili“, kaže za podgorički list tivatski morplovac Rajko Čavor
Kapetan duge plovidbe Rajko Čavor se u svojoj tridesetogodišnjoj karijeri nekoliko puta sreo sa piratima čiji poduhvati pred obalama Somalije i vodama Adenskog zaliva ovih dana zaokupljaju pažnju svjetske javnosti.
U razgovoru za Vijesti ovaj Tivćanin, jedan od najiskusnijih crnogorskih pomoraca, kaže: „Od kada je mora i brodova, ima i pirata, a biće ih dok god brodovi budu plovili“.
Somalijski pirati koji sada važe za najopasnije i najsmjelije na svijetu, trenutno u svom posjedu drže 15-tak zarobljenih trgovačkih brodova, koje su, zajedno sa posadama i teretom oteli i od brodovlasnika traže otkupninu.
Kapetan Čavor podučava da pirate nikako ne treba brkati sa gusarima, jer su to potpuno drugačije kategorije morskih nasilnika.
„Gusari ili, kako ih Englezi zovu, korseri (corsairs) su pomorci koji su uz državna ovlašćenja, oružanim napadima plijenili brodove drugih država, a gusarstvo je oružani napad brodom na neprijateljski brod radi pljačke imovine za račun svoje države. Za razliku od gusara, pirati su morski razbojnici koji djeluju na svoju ruku i nisu u službi neke pomorske sile, već brodove napadaju i pljačkaju za svoj račun”, objašnjava Čavor.
On se posljednji put suočio sa piratima prije skoro tri godine u Malaka tjesnacu, blizu Singapura. Tada su pokušali napasti veliki njemački brod za prevoz kontejnera “Northern Endeavour”, kojim je Čavor zapovijedao.
“Primijetili smo jedan manji brod koji se dosta sumnjivo ponašao; nije bio osvijetljen i pokušavao nam se približiti. Međutim, nakon što smo osvijetlili naš brod i povećali brzinu, pirati su odustali od napada. Da su drugi imali manje sreće, saznao sam nešto kasnije preko radio-veze, kada smo čuli da su pirati napali neki drugi brod u blizini”, prisjeća se Čavor.
Tivatski moreplovac dodaje da je posebno zanimljivo to da razbojnici iz brodića nijesu prezali da pokušaju napasti tako veliki i brzi brod kakav je 245 metara dugi “Northern Express”, koji plovi brzinom od 23 čvora.
“Pirati obično napadaju manje i sporije brodove koji voze brzinom od oko 12 čvorova i koji, kada su pod teretom, nisu puno visoki, što razbojnicima olakšava da im priđu u malom plovilu, zakače se za brodsku ogradu, tzv. “mačkama” i konopima se popnu na palubu broda. Nakon toga, uz prijetnju vatrenim oružjem, slijedi pljačka brodskog sefa, kabina posade, a ponekad i dijela tereta“, kaže Čavor.
Na meti pirata obično su brodovi koji nisu dovoljno osvijetljeni, kojima posada nije na oprezu ili, čak, plovila koja su prethodno “tipovana”, priča Čavor.
On kaže da se dešavalo da pirati od mnoštva brodova na sidrištu ispred pojedinih luka napadnu baš onaj koji je taj dan od agenta primio novac za isplatu posade.
“Posebno opasna područja su obala Somalije, Adenski zaliv, Južnokinesko more, Crveno more, okolina Singapura i Malaka tjesnac, a ranije su primat po broju napada držale neke luke u Africi, pogotovo nigerijski Lagos”, kaže tivaski kapetan, kome su, svojevremeno, razbojnici ukrali manju svotu novca i nakit iz njegove nezaključane kabine dok je sa svojim brodom boravio u italijanskoj luci Katanija.
Pri pokušajima da se popnu na brod, razbojnici su često vrlo dovitljivi, priča Čavor.
“Pirati u Južnokineskom moru ponekad izigravaju ribare u dva međusobno odmaknuta, ali i jakim konopcem povezana ribarska broda. Tako povezani, postave se okomito u odnosu na kurs trgovačkog broda koga namjeravaju napasti. Brod onda pramcem zakači konop i gurajući ga pred sobom, na svoje bokove privuče “ribarske brodove”, pa piratima nije teško da se popnu na palubu teretnjaka i napadnu posadu“, objašnjava tivatski kapetan.
On dodaje da su pirati posljednjih godina modifikovali ovakvu taktiku, pa su, koristeći automatsko oružje, ručne bombe i protivoklopne raketne bacače, u malim i brzim plovilima počeli presrijetati velike trgovačke brodove, prisiljavajući ih da se zaustave, nakon čega ih pljačkaju, ili čak otimaju.
Na pitanje kako zaustaviti somalijske pirate, kapetan Čavor odgovara da je to vrlo jednostavno uz pomoć Međunarodne zajednice i vojnih snaga.
“Kapetanima treba dati uputstva kojim koridorima (koje bi obezbjedjivali ratni brodovi) da plove; utvrditi tzv. tačke javljanja; o svemu tome obavijestiti kompanije, a na samim trgovačkim brodovima primjenjivati uobičajene antipiratske mjere – voziti većom brzinom, osvijetliti brod, pojačati budnost posade i držati pod pritiskom brodski protivpožarni sistem, kako bi vodenim šmrkovima posada mogla otjerati pirate prije nego što se popnu na brod”, savjetuje Čavor.
On, međutim, ne isključuje mogućnost da aktuelna situacija oko obala Somalije “nekome i odgovara”.
“Zbog pirata vozarine rastu, iako je svjetsko pomorsko tržište u krizi; povećane su premije osiguranja, a napadi će se odraziti i na povećanje cijena nafte. U tom trouglu treba tražiti i one kojima ovakvo stanje odgovara”, kaže Čavor.
On podsjeća da somalijski pirati manje-više nesmetano operišu, iako su u tamošnje vode mnoge zemlje uputile ratne brodove. Njihove akcije, međutim, nijesu koordinisane niti se zapovjednicima trgovačkih brodova izdaju odgovarajuće instrukcije o sigurnim rutama plovide, kao što je to, na primjer, bio slučaj prilikom posljednjeg rata SAD i Iraka sa trgovačkim brodovima u Persijskom zalivu.
(MONDO)