Poslovna špijunaža u Srbiji u poslednjih nekoliko godina cvjeta...
Poslovna špijunaža u Srbiji u poslednjih nekoliko godina cvjeta, tako da detektivske agencije koje su se ranije uglavnom pratile preljubnike sada imaju sve više klijenata iz svijeta biznisa, piše list "Alo!".
Oni zahtijevaju provjere zaposlenih, sprečavanje curenja podataka, zaštitu poslovnih podataka od konkurencije...
Direktor agencije ZIPA Dragan Telesković, inače bivši vojni bezbjednjak, kaže za Alo!“ da je u Srbiji i dalje malo interesovanje za takve usluge, jer se malo zna o poslovnoj špijunaži.
"Ljudi često nisu ni svjesni kada su mete. Zahvaljujući špijunaži, neke firme dobijaju tendere zato što ponude stotinak evra više od konkurencije. U Srbiji ljudi smatraju da je bruka ako su na taj način pokradeni i ćute o tome kao kada ženu uhvate u švaleraciji. Smatra se i da su usluge zaštite skupe, a one iznose najviše do 10 odsto u odnosu na vrijednost štićenog sredstva. Nekome je skupa zaštita od recimo 100.000 evra, ali bez nje će nastati šteta od više od milion evra", objašnjava Telesković.
Zbog malo znanja o poslovnoj špijunaži Srbija je pogodno tle za korišćenje raznih metoda ove djelatnosti.
"Kada bi se još 20 ozbiljnih firmi bavili suzbijanjem ove vrste špijunaže, ne bismo mogli da postignemo da uradimo sve koliko je to rašireno u Srbiji", ocjenjuje Telesković.
U poslovnoj špijunaži najčešća meta je čovjek, jer je to, kažu bezbjednjaci, najkvarljivija roba. Milan Nikolić, predsjednik odbora za fizičko-tehničko obezbeđenje u Privrednoj komori Srbije, kaže da se poslovna špijunaža najčešće sprovodi preko vrbovanja kadrova konkurentske firme.
"Ljudi prelaze u druge firme nepoštujući ugovorne obaveze koje zahtijevaju nemogućnost obavljanja iste djelatnosti u roku od dvije godine i tamo odnose važne informacije. Od toga nisu imuni ni bivši pripadnici službi bezbjednosti ili MUP-a koji su bili u poziciji da imaju razne informacije koje su mogli da unovče. Toga nismo pošteđeni ni mi koji se bavimo zaštitom, a dodatni problem je što nema zakona koji bi sankcionisao poslovnu špijunažu", naglašava Nikolić.
Kako saznajemo, zaposleni najčešće do kraja poriču da su odavali poslovne tajne, često čak i kada im se prezentuju fotografije razmjene ili snimci razgovora. Priča se najčešće završava tako što firma disciplinski kazni zaposlenog, daju mu otkaz ili se na neki način dogovore ukoliko je procijenjeno da čovjek još može da našteti firmi.
Velike firme za pomoćnike direktora za bezbjednost ili za šefove obezbeđenja često postavljaju iskusne penzionisane bezbjednjake, bivše pripadnike nekadašnje službe državne bezbjednosti ili VBA. Tako je i bivši načelnik VBA Momir Stojanović našao uhljebljenje u predstavništvu ruskog giganta „Lukoil“ u Srbiji.
(MONDO)