Kad sumnjaju u vjernost supružnika, pouzdanost poslovnih saradnika..., Beograđani sve češće u pomoć zovu privatne detektive, piše "Blic".
Kad sumnjaju u vjernost supružnika, pouzdanost poslovnih saradnika ili žele da provjere šta im djeca rade u slobodno vrijeme, Beograđani sve češće u pomoć zovu privatne detektive, piše "Blic".
Iako je Srbija jedina zemlja u regionu koja nema zakon o detektivskoj djelatnosti, samo u Beogradu posluje više od 20 detektivskih agencija.
Zidovi detektivskih kancelarija jedini su svjedoci problema i tajni koje ostaju između detektiva i klijenata, jer je diskrecija jedna od najstrožih pravila ovog posla.
Iako mnogi misle da se posao detektiva svodi na praćenje bračnih partnera i otkrivanje preljuba, privatni istražioci često otkrivaju velike pronevjere novca u kompanijama i pronalaze davno nestale osobe. Ono što mnogi ne znaju, je da detektivi nerijetko pomažu roditeljima da otkriju da li su njihova djeca pripadnici neke od vjerskih sekti ili narkomanskih grupa.
Beogradski detektivi ističu da je posao veoma stresan, a da često može biti i opasan. Detektiv neretko ostaje i po 48 sati na terenu, a ponekad mora da preuzme drugi identitet i potpuno se uklopi u sredinu u kojoj istražuje.
Jedan naš saradnik je cijelo ljeto radio na gradilištu kako bi otkrio ko krade građevinski materijal. Morao je da radi isto što i ostali radnici, gurao je kolica sa malterom, nosio blokove i spavao u radničkim kućicama.
Njegov trud se isplatio, jer smo otkrili lopove koji su napravili višemilionsku štetu investitorima - priča Dragan Trivan, vlasnik agencije "Protekta" i predsjednik Grupacije detektivskih agencija u Privrednoj komori Srbije.
Detektivski posao ne završava se uvijek istraživanjem. Kad klijent dobije rezultate istrage često mu je potreban savjet kako bi na što bolji način riješio problem.
"Pratili smo četrnaestogodišnjeg mladića i otkrili da se drogira. Kad smo saopštili roditeljima, bili su toliko razočarani da više nisu željeli da mu pomognu. Tada smo preko Udruženja za bolesti zavisnosti dječaka smjestili u jedan manastir na jugu Srbije. Kasnije sam saznao da se izliječio", priča Ivan Lukić iz agencije "Profešnal Sekjuriti" i dodaje da je tek tada shvatio da je slučaj uspješno riješen.
Pred detektivom rijetko će se naći dva identična slučaja. Privatni istražiteli ističu da su zahtjevi i problemi klijenata veoma različiti. Zbog toga, svaki slučaj zahtijeva različit pristup i poseban način rada.
"Detektiv mora da bude i psiholog, dobra komunikacije je osnov za početak rješavanja problema. Nekad se desi da slučaj i ne prihvatimo zbog nerealnih zahtjeva klijenata. Primjer je jedna gospođa, koja je od nas tražila da joj nađemo kupca za njen bubreg", priča Trivan.
Problem detektivima nekad zadaju i sami klijenti, jer im ne daju dovoljno potrebnih informacija. Prema riječima istražitelja, takve slučajeve rijetko prihvate, jer zahtijevaju mnogo posla, a uspjeh nije zagarantovan.
"Jedan Italijan je od nas zatražio da mu pronađemo djevojku koji je upoznao na Jadranskom primorju prije nekoliko godina. Sjećao se samo, da je studentkinja iz Beograda i da se zove Ana. Poslije nekoliko dana razmišljanja, odlučio sam da pomognem upornom klijentu i da pronađem misterioznu djevojku. Poslije mjesec dana, pronašli smo Anu i pitali je da li želi da uspostavi kontak sa našim klijentom. Bila je odušljevena što će ga ponovo sresti", priča Dragan Trivan i dodaje da bi dokazao klijentu da su djevojku pronašli, ali da bez njenog pristanka do susreta ne bi došlo.
Iako ima puno "nezanimljivih" slučajeva, kao što su kućne krađe i provjeravanje zaposlenih, o nekim slučajevima mogli bi se napisati romani.
Tako se detektivskoj agenciji u Beogradu javila žena koja je prije 35 godina ostavila bebu na pragu jedne firme. Poslije mnogo godina života u inostranstvu, vratila se u Srbiju sa željom da ponovo vidi sina. Ispostavilo se da je do njega bilo teže doći nego što su detektivi mislili, jer je tokom života tri puta mijenjao prezime i porodice.
Iako je bio u šoku shvativši da zapravo sve ono što zna o sebi nije istina, da se rodio u Užicu, a ne u Beogradu, šest mjeseci ranije nego što je do tada znao, ipak je želio da upozna biološku majku.
Međutim, nisu svi klijenti srećni kad saznaju rezultate istrage. Nerijetko se dogodi, da kad jedan od supružnika sazna da je prevaren, zatraži razvod. Mnogi od njih se potajno nadaju da nije u pitanju preljuba, pa nekad burno reaguju na novootkrivena saznanja.
Beogradski detektivi nemaju ustaljen cjenovnik, iako su pokušavali da se "dogovore" o jedinstvenim tarifama. Slučajevi su različiti, pa zbog toga visina naplate zavisi koliko se dana određena osoba prati, koje se tehnike i sredstva koriste i koliko detektiva je uključeno u slučaj.
Primjera radi, jedan detektivski sat u Srbiji približan je cijenama u Sloveniji i naplaćuje se prosječno 45 evra, u Njemačkoj cijena radnog sata kreće se i do 150 evra, dok jedna poznata agencija iz Čikaga, svoje jednočasovne usluge naplaćuje po 600 evra, piše "Blic".