Iz Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore saopštili da se kraj krize još ne nazire.
Kraj krize, koja je svjetsko pomorstvo zahvatila 2009. godine, još se ne nazire, a cijene vozarina i dalje su niske, saopštili su iz Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore.
Član Upravnog odbora Udruženja, Ladislav Vuković kazao je agenciji Mina-business da je pomorstvo među prvim privrednim granama osjetilo početak svjetske ekonomske krize.
„Još krajem 2009. godine došlo je do drastičnog pada vozarina, a sada nakon tri godine ne da nema oporavka, nego su vozarine na samom dnu. Čini se da ne mogu biti niže, ali sudeći po stanju na terenu reklo bi se da uvijek ima mjesta za njihov pad“, kazao je Vuković.
On je naveo da se to posebno odnosi na najveći dio svjetske flote koju čine tankeri, balkeri i kontejnerski brodovi.
„Tako su, na primjer, vozarine izuzetno niske za „panamakse“ i iznose od 5,5 do šest hiljada USD dnevno, što ne pokriva ni operativne troškove, pa se u ovakvoj situaciji brodari snalaze tako što sporije voze čime se smanjuje potrošnja nafte“, objasnio je Vuković.
Prema njegovim riječima, taj metod uštede je naročito prisutan kod velikih brodova za prevoz sirovina, rudača, energenata i kod tankera.
„Umjesto 12, 13 ili 14 milja, brzina je prepolovljena, time i potrošnja nafte, a o čemu se radi najbolje govore podaci da je danas tona teške nafte oko 700 USD, lake preko jedne hiljade USD, a brodu od šest do sedam hiljada kontejenera ili balkeru od 150 hiljada tona, treba oko 200 do 250 tona tog goriva“, naveo je Vuković.
Na pitanje kako se ovakva situacija reflektuje na uposlenje brodova Crnogorske plovidbe iz Kotora, Vuković kaže da su manji brodovi daleko fleksibilniji.
„Panamaksi prije osjete bolje vozarine, ali i duže trpi niše vozarine, dok je najžilavija grupa u kojoj su supremaksi i hendimaksi. Oni su fleksibilniji jer gazom i opremom za ukrcaj i iskrcaj koju imaju na sebi za razne vrste tereta, imaju i više mogućnosti za zaposlenje“, rekao je Vuković.
On je podsjetio i na obavezu primjene pomorske regulative koja je predstavljena u konvencijama Manila 2010 i MLC 2006, koje su uz Solas, Markpol i STCW, kako je naveo, takozvani četvrti stub pomorstva.
“Manila 2010 donosi propise vezane za obuku i za pomorce koji su prvi put na brodu, a nijesu oficiri. Dnevnik prakse sada postoji i za mornare i čistače na brodu. Postoji i čitav niz novosti koje su vezane za ojačavanje postojećih propisa“, objasnio je Vuković.
On je dodao da je MLC 2006 ratifikovan 18. avgusta i naveo da istog dana naredne godine taj propis stupa na snagu.
„Taj propis govori o pravima pomoraca u smislu povećavanja njihovog standarda, jer ako se uslovi na brodu ne poboljšaju gotovo će nestati ljudi iz Evrope koji plove”, rekao je Vuković.
MLC 2006, kako je kazao, reguliše i godišnji odmor i pravo na plaćeni godišnji odmor prema kojem je najmanje dva i po dana za svaki kalendarski mjesec zaposlenja garantovano tom konvencijom.
„Zabranjuje se i rad svim pomorcima ispod 16 godina. To su nekada bili takozvani „špicvajeri“ iz naše generacije, koji su već nakon trećeg razreda nautike išli da plove“, rekao je Vuković.
On smatra da je posebno je interesantno pitanje ko se sve imenuje pomorcem.
„Na putničkim brodovima ima hotelskog osoblja, frizera, zabavljača, koji takođe dobijaju status pomoraca“, zaključio je Vuković.
(MINA-BUSINESS)