Crnom Gorom je tokom 22 godine višestranačja prodefilovalo više od stotinu partija od kojih je najveći broj njih „živio" samo jedno ljeto.
U bogatoj arhivi Pobjede sačuvani su tekstovi i fotografije koji svjedoče o početku višestranačja u Crnoj Gori, o prvim parlamentarnim izborima – 1990. godine, o koaliciji koja je tada osvojila ubjedljivu većinu – Savez reformskih snaga Jugoslavije, ali i o svim političkim zbivanjima i akterima od 9. decembra 1990. do 29. marta 2009. godine.
1990.
Početak višestranačja u Crnoj Gori obilježio je deset partija, od kojih je najveći broj mandata imao Savez komunista Crne Gore – 83 od 125 mandata, koliko je brojao tadašnji saziv Skupštine.
U parlament su tada, na izborima 9. 12. 1990. godine, ušle Savez reformskih snaga Jugoslavije sa 17 mandata, Narodna stranka sa 12 i Demokratska koalicija sa 13 mandata. Podsjetimo, Savez reformskih snaga Jugoslavije činili su Liberalni savez Crne Gore, Socijaldemokratska stranka, Partija socijalista, Nezavisna organizacija komunista i Stranka nacionalne ravnopravnosti, dok su u Demokratskoj koaliciji bile nacionalne partije Muslimana i Albanaca – Stranka demokratske akcije – SDA, Stranka ravnopravnosti i Demokratski savez u Crnoj Gori.
1992.
Demokratska partija socijalista se na političku scenu pojavljuje 1992. godine, kada na izborima osvaja 46 mandata. Na drugom mjestu tada je bila Narodna stranka sa 14, na trećem Liberalni savez sa 13 mandata. U parlament je ušla i Socijaldemokratska partija reformista sa 4 mandata, kao i Savez reformskih snaga sa 8 mandata.
1996.
Ubjedljivu pobjedu 1996. godine ostvarila je Demokratska partija socijalista sa 45 od 71 mandata. Narodna sloga je osvojila 19, SDA tri, a po dva mandata su pripala Demokratskom savezu Crne Gore i DUA.
Socijaldemokratska partija, koja se tada pojavila prvi put pod tim imenom (objedinjavanjem SDPR i Socijalističke partije), nije ušla u parlament.
1998.
Na narednim parlamentarnim izborima, održanim 31. maja 1998. koalicija „Da živimo bolje – Milo Đukanović" osvaja 42 mandata, Socijalistička narodna partija na čelu sa Momirom Bulatovićem 29, LSCG pet, Demokratski savez i Demokratska unija Albanaca po jedan mandat.
2000.
Na izborima 22. aprila 2000. godine koalicija DPS-SDP „Pobjeda je Crne Gore – Milo Đukanović" osvojila je 36 mandata, dok je koalicija „Zajedno za Jugoslaviju" osvojila 33 mandata. U parlament je ušao i LSCG sa šest poslanika, a DS i DUA sa po jednim poslanikom.
2002.
Koalicija DPS-SDP „Demokratska lista za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović" na izborima 20. oktobra 2002. godine osvojila je 39 mandata, dok je koalicija „Zajedno za promjene SNP-NS-SNS" osvojila 30 poslaničkih mjesta. LSCG osvojio je četiri, a Demokratska koalicija „Albanci zajedno" dva mandata.
2006.
Godina referenduma – 2006. bila je ponovo uspješna za koaliciju DPS-SDP, koja je, sa BS i HGI, na izborima 10. septembra osvojila 41 mandat. Srpska lista osvojila je 12, koalicija SNP-NS-DSS 11. U parlament je ušao Pokret za promjene sa 11 poslanika. Koalicija Liberalna partija-Bošnjačka stranka osvojila je 3, a DS, DUA i Albanska alternativa po jedan mandat.
2009.
Uspjeh koalicije DPS-SDP kulminirao je na izborima 29. marta 2009. kada je osvojila 48 mandata. SNP tada je imala 16 poslaničkih mjesta, Nova srpska demokratija 8, Pokret za promjene 5, UDSH-DUA, Forca, Albanska koalicija i Albanska lista po jedan mandat.
Nakon svih izbornih godina „živi" samo petina partija. Građani, pak, najviše pamte partijske lidere.
(MONDO)