Preko 70.000 stanovnika Crne Gore živi siromašno, pokazalo je istraživanje Zavoda za statistiku.
Zavod za statistiku sproveo je u saradnji sa stručnjacima Svjetske banke i uz podršku Ministarstva zdravlja, rada i socijalnog staranja, istraživanje siromaštva u Crnoj Gori koje je pokazalo da je 11, 3 odsto stanovnika ili oko 71.000 bilo siromašno u 2006. godini.
Ova procjena se temelji na novoj granici siromaštva koja je izračunata prema preporukama i metodologiji Svjetske banke i koja iznosi 144,68 eura mjesečno po odrasloj osobi, pišu “Vijesti”.
Radi se o apsolutnoj granici siromaštva, odnosno o minimalnom iznosu koji bi trebalo da bude dovoljan za nabavku najnužnijih proizvoda, prvenstveno hrane koja zadovoljava nutricionističke standarde, ali i drugih neophodnih proizvoda.
Stopa siromaštva nije se mijenjala između 2005. i 2006. godine, ali drugi indikatori siromaštva navode na blago poboljšanje situacije najsiromašnijeg stanovništva. Prosječna potrošnja siromašnih u odnosu na ukupnu potrošnju stanovništva povećana je sa 42,8 na 44,4 odsto. Smanjen je deficit siromaštva, odnosno smanjena je razlika između stvarne potrošnje siromašnih osoba i linije siromaštva.
Projekcije pokazuju da je smanjenje stope siromaštva moguće uz ujednačen privredni rast. Uz prosječnu stopu rasta potrošnje stanovništva od tri odsto koja bi bila jednako raspodijeljena na sve slojeve stanovništva u periodu od pet godina moguće je prepoloviti stopu siromaštva.
Siromašni u Crnoj Gori na hranu potroše skoro polovinu svojih sredstava, pri tome manje od ostalog stanovništva troše za zdravlje, obrazovanje i rekreaciju, a više na duvan, što sve može imati nepovoljne dugoročne posljedice po zdravlje i mogućnost izlaska iz siromaštva. Ishrana siromašnih u prosjeku ima manju kalorijsku vrijednost od nutricionističkih preporuka i ima nepovoljniju strukturu – relativno malo mesa, voća i povrća, puno hljeba i proizvoda od žitarica. Siromašni oko polovine svojih primanja dobijaju od socijalnih naknada, penzija i pomoći iz inostranstva, a polovinu primanja kao platu ili prihod od sopstvenog biznisa i poljoprivrede.
Rizik od siromaštva natprosječan je za velika domaćinstva, odnosno za domaćinstva sa pet i više lica, kao i za domaćinstva sa troje i više djece. Obrazovanje nosioca domaćinstva snažno utiče na status siromaštva. Tako se rizik od siromaštva smanjuje sa povećanjem obrazovanja nosioca domaćinstva.
Pojedinci koji žive u domaćinstvima čiji nosilac ima osnovno ili niže obrazovanje suočavaju se sa rizikom siromaštva koji je skoro dvostruko veći od nacionalnog prosjeka. Oko polovine ukupnog broja siromašnih u Crnoj Gori živi u domaćinstvima čiji nosilac ima niži nivo obrazovanja. Manje od tri odsto siromašnih živi u domaćinstvima čiji su nosioci fakultetski obrazovana lica. Status na tržištu rada isto tako utiče na siromaštvo. Rizik od siromaštva najmanji je za domaćinstva čiji su nosioci zaposleni, a najveći je za domaćinstva čiji su nosioci nezaposlena ili neaktivna lica. Seosko stanovništvo se suočava sa većim rizikom siromaštva od gradskog stanovništva, a oko 60 odsto siromašnih živi u seoskim oblastima. Postoji značajna razlika u stopi siromaštva između Sjevernog regiona i ostalih djelova države. Oko 18 odsto stanovništva Sjevernog regiona je siromašno, a oko 50 odsto svih siromašnih u Crnoj Gori živi u tom regionu.
(MONDO)