Iako sa bolom u leđima naša golmanka čudesnim odbranama odvela "lavice" na SP i sačuvala san zvani Olimpijske igre
Nikada teže, dramatičnije... Rukometašice Crne Gore uz veliku podršku sa tribina u Nikšiću "slomile" su Češku (prošle dalje zbog više datih golova u gostima), izborile vizu za Svjetsko prvestvo i sačuvale san zvan zvani Olimpijske igre.
Svi su heroji, ali jedna dama zaslužuje naklon do poda - Marina Rajčić bila je nesavladiva te noći, kada se činilo da "lavicama" izmiče karta za rukometni Mundijal ona je nestvarnim intervencijama čuvala nadu.
I sve to sa ogromnim bolom u leđima!
"Golmani su po tom pitanju malo specifični. Ali sam i to uspjela da prevazidem, uz ogromnu podršku koleginica Ljubice Nenezić, Anastasije Babović i trenera Novaka Ristovića", poručila je za Pobjedu Rajčićeva.
Marina kao i uvijek ostaje skroma...
"I sve da nije bilo kako je bilo, sigurna sam da bi moje koleginice znale da odgovore zadatku. Naša priprema je bila odlična. Dugo smo spremali Češku i vratilo nam se onako kako smo željeli.Rukomet je timska igra, kolektiv pobjeđuje, kolektiv gubi, nema pojedinaca. Važna je podrška i prave riječi kada ide ili ne ide", jasna je Marina.
I naša golmanka je u jedno sigurna nakon utakmice u Nikšiću.
"Za mene je ovo jedna od najtežih utakmica u karijeri. Mislim, prije svega, sa psihološke strane. Teret je bio ogroman, ulog još veći. Znali smo što moramo da uradimo. Samo prolaz na SP nam je držao nadu u Olimpijske igre. Uspjeli smo i pokazali da možemo i pod pritiskom da igramo".
Navijači u Nikšiću su nezaobilazna tema...
"Da se pitam, naša reprezentacija bi sve utakmice igrala u Nikšiću i Bijelom Polju. Nijesmo mi samo sa tribina dobili vjetar u leđa. Tokom boravka u Nikšiću ljudi su nam prilazili, pružali podršku, a dolazak navijača na trening pred utakmicu i bakljada su nešto što nikad neću zaboraviti", zaključila je Marina Rajčić.