Nekad karate šampion danas ekspert za fitnes, Veselin Vesko Mićović, u razgovoru za MONDO, između ostalog, zašto su američki karatisti na seminaru u Bafalu zbog njega savijajuli prst.
Na pomen njegovog imena, Podgoričani rođeni poslednje dekade prošlog vijeka i kasnije, pomisliće vjerovatno prvo na fitnes, najpoznatiju vježbaonicu u gradu Soko Gym, aerobik program VK1, SAJ...
Oni stariji, upamtili su ga kao jednog od najboljih karatista Crne Gore svih vremena, trofejnog jugoslovenskog reprezentativca i asa koji je plijenio atraktivnim stilom borbe zbog čega umalo nije završio u Holivudu.
Naravno,r iječ je Veselinu Vesku Mićoviću, bivšem šampionu Evrope u karateu, pobjedniku Svjetskog kupa, danas ekspertu fitnesa i instruktoru Specijalne antiterorističke jedince MUP-a Crne Gore.
U razgovoru za MONDO, Mićović otkriva kako je iz karatea prešao u svijet fintesa, svojoj američkoj „avanturi“, i mečevima koje ne zaboravlja.
Šta vas je motivisalo da iz karatea pređete u svijet fitnesa?
„Moj oporavak poslije loma noge u karate meču sa francuzom Pina na svjetskom kupu se odvijao u fitness centru. Pokušavao sam da se vratim i nastavim sa borbama u karateu, ali oporavak je sporo tekao a već sam imao 34 godine. S obzirom da sam već bio u svijetu fitnessa, a u zadnje dvije godine dok sam se oporavljao od povrede svakodnevno sam posjećivao i sve više bio dio njega. Toliko ga zavolio da mi je bilo pravo zadovoljstvo baviti se njime, a to je bio dovoljan motiv i da ostanem u njemu.“
Da li ste prestali sa treninzima karatea?
„Nastavio sam da vodim školu karatea za djecu od 5 do 12 godina i aktivan sam bio u Karate savezu kao tehnički dio asocijacije,a vježbajuci Tae bo održavao kondiciju i svakodnevno obnavljao udarce i tehnike u karateu.“
Da li održavate kontakte sa nekim od kolega iz svijeta borilačkih vještina?
„Ostao sam u kontaktu sa Tanjom Petrović, Dejanom Stanimirovićem, Draganom Kopitovićem, Enverom Indrizijem, Mujanovićem itd.“
Ima li neka anegdota iz perioda dok ste bili aktivni kao takmičar u karateu?
“Najviše mi je ostala u sjećanju, anegdota sa boravka u Americi, na jednom seminaru u karateu u Bafalu. Dva mjeseca prije nego što sam otišao za Ameriku, na karate turniru koji se odigravao u Alžiru, u jednom meču slomio sam prst na ruci. Po završenom meču, odmah su mi stavili langetu, kako bih se što prije oporavio. Doktor mi je saopštio da langetu moram nositi tri nedelje. Međutim, kako sam narednog vikenda imao mečeve na Tenerifima, na svoju ruku sam skinuo langetu i normalno nastupio na turniru. Nekoliko dana posle turnira, jednoga jutra, primijetio sam da mi je prst ostao polu savijen i da ga ne mogu ispraviti. Po dolasku u Crnu Goru doktori su mi predložili dva rešenja: jedno je operacija, gdje bi oporavak bio dug, a drugo da ostavim tako sve dok se profesionalno bavim karateom, pa da se operišem nakon toga. Ja sam se odlučio na rešenje broj 2, ne sluteći sta će se desiti u Bafalu. “
Zabrinuli su se kako će izgledati vaša demonstracija zbog polusavijenog prsta?
“Ne, tamo su me dočekali sa ovacijama, parolama, tako da nisam ni bio svjestan koliko za njih znači biti prvak otvorenog prvenstva Amerike. Izuzetno sam bio prihvaćen i ugošćen. Po dolasku me očekivao veliki seminar na koji je učetvovalo nekoliko stotina karatista iz Amerike, različite starosne dobi. Kako je seminar tekao, počeli smo da radimo jednu karate tehniku, zvanu shuto-tehnika otvorene šake i primijetio sam da svi učesnici drže savijen mali prst na lijevoj ruci. U trenutku sam bio zbunjen… nisam znao šta se događa… zašto me ne prate, nego rade ”po svom”. Ne znajući najbolje engleski jezik, pokušavao sam da im objasnim i da budem ubjedjiv… Pokušao sam da ih ispravljam, a oni su me čudno gledali, kao da im nije jasno. Primijetio sam da nešto nije u redu. Sve je to relativno kratko trajalo, do trenutka dok nisam sam ukapirao da oni mene prate i da je svemu kriv upravo moj slomljeni prst. Objasnio sam im i zajedno smo se duže vremena smijali svemu sto se dogodilo. I dan danas, i oni i ja se često sjetimo i rado nasmijemo ovom događaju.”
Koga ste od velikih zvijezda karatea upoznali, s kim sarađivali?
“Od poznatih majstora karate vještine, bila mi je izuzetna čast da upoznam Japanca Konoa, Kazea, i Olivu, a od naših Raja Božovića, Iliju i Vladimira Jorgu, Dušana Dacića, Zeka Božovića, Marka Nicovića…”
Koje se borbe, rivala i uspjeha najradije sjećate?
“Od borbi koje su mi najviše ostale u sjecanju, su sledeće: meč za prvaka Crne Gore koji sam dobio prekidom protiv karatiste Vujoševića, meč sa Samirom Usenagićem, kada samn postao apsolutni prvak Crne Gore, meč sa karatistom Kremenovićem kada sam prvi put postao prvak Jugoslavije, meč sa Enverom Idrizijem, kada sam postao univerzitetski prvak Evrope u Lionu, meč sa Kanađaninom Dejvom, kada sam postao vicešampion svijeta u Meksiku, meč sa prvakom Japana, Nazajinom, kao prvak Svjetskog kupa u Tokiju…”, zaključio je Vesko prvi dio razgovora za MONDO.
Sledećeg ponedjeljka objavićemo nastavak razgovora sa osnivačem Soko Gym-a i instruktorom SAJ-a u kojem je tema fitnes.