Ali, uprkos svemu, bravo "orlovi" za sve što ste pokazali - tu je borba za bronzu!
U četvrtfinalu nisu bili kažnjeni, u polufinalu jesu!
Jednu ozbiljnu manu, pored nebrojeno vrlina – srčanost, drugarstvo, samopouzdanje, međusobno poverenje, fizička i mentalna snaga, talenat... - imali su fudbaleri Srbije na UEFA futsal prvenstvu u "Areni" i ona je došla na naplatu u produžecima bespoštedne borbe za finale.
Loše su branili prekide. Ukrajinci su mogli četiri ili pet puta za to da ih kazne, Rusi su ih kaznili kada više nije bilo ni energije, ni vere u novi povratak u meč:
Srbija – Rusija 2:3, 2:2 (1:1) u prvoj polufinalnoj utakmici Evropskog prvenstvu u Beogradu, pred maksimalnim brojem navijača – 11.161.
Brazilac Romulo, jedan od četvorice u ruskoj reprezentaciji, dao je jeftin gol posle pasa Robinja iz auta. Nije bio ni dobro, ni dovoljno jako markiran, pogodio je levom, kroz noge čuvara, u donji levi ugao gola inače fantastičnog Miodraga Aksentijevića. Romulo je postigao četvrti gol na šampionatu, na 1:28 pre kraja prvog produžetka, koji je na kraju odveo Ruse u njihovo treće uzastopno finale u kojem će se prvaci Evrope iz 1999. godine sastati sa pobednikom meča Španija – Kazahstan.
A, nije moralo da bude tako!
Jer, posle toga, istrošeni i pomalo razočarani junaci koje je vodio Aca Kovačević, nisu smogli snage da treći put izjednače na meču i izbore bar penale. Pre toga, moglo je da se uradi mnogo toga! I nije, delom i zbog neiskustva...
U finišu drugog poluvremena, srpski momci iskoristili su igrača manje i izjednačili na 2:2, golom Miloša Simića na 4:41 do kraja, a onda propustili veliku šansu da u preostalom vremenu nateraju Ruse na šesti faul i zarade penal, koji bi bio verovatno i šut za finale.
Za razliku od Kovačevića, koji je imao "kraću" klupu, temperamentni ruski selektor Sergej Skorovič više je i češće rotirao i to se osetilo na "mondo" podlozi u "Areni" kada je sudijski par Briket-Černji iz Engleske i Češke dao znak za dodatnih dva puta po pet minuta.
Osim u prvih 13 minuta igre, koje su Srbi okončali velikom greškom i primljenim golom u prvoj akciji posle tajm-auta koji je pozvao Kovačević da malo smiri ekipu i poveže svoje redove, "orlovi" su apsolutno nadigrali brazilsko-rusku kombinaciju, stvorili više šansi, bili konkretniji s loptom u nogama, ali su dva jeftino primljena gola za ovaj rang takmičenja bila previše da bi se san dosanjao do kraja.
Majstorija na kraju povređenog Mladena Kocića (kojeg su Rusi besomučno tukli i na kraju izbacili iz igre) vratila je Srbe iz igre na 0:1, prljava i ružna igra brazilskog dela ekipe "zbornaje" došla je na naplatu u finišu meča kada su protivnici imali 1:2, ali kada ih tada nisu do kraja dotukli, odškrinuli su im vrata finala i oni su se tamo provukli...
Ipak, momci imaju svaki razlog da budu razočarani, ali ne i ponosni na ono što su do sada uradili i na to kako su igrali protiv jedne od tri najveće sile u svetu "malog fudbala", pored Španije i Italije.
Ono što je sada najvažnije, pored izveštaja o povredi mađioničara "Cipija" Kocića, jeste odmor i mentalna priprema za meč za bronzu u subotu, jer do ovog šampionata koji je rušio sve rekorde, srpska futsal reprezentacija nikada nije prošla ni četvrtfinale na velikim takmičenjima, a ovog puta ima šansu za medalju!
Bronzana? MOŽE!