Skoro 1.000 vozača u istoriji Formule 11 odvezlo je preko 60.000 krugova, ali niko nikada kao Sena prvi u Doningtonu tog 11. aprila 1993. godine. Pogledajte!
Od kada je 1950. godine startovala prva sezona Formule 1, trkom za Veliku nagradu Velike Britanije, do danas, bar jedan krug odvezlo je 918 vozača, a računajući sve trke do današanjeg dana bolidi su prevalili preko 60.000 krugova...
Jedan se izdvaja od drugih i fanovi Formule 1 obilježavaju ga svakog 11. aprila počev od 1993. godine i trke za VN Evrope u Donington Parku u Engleskoj.
Odvezao ga je – Ajrton Sena u bolidu Meklaren Ford.
Bio je to prvi krug po pljusku u Doningtonu, Sena je startovao kao četvrti i to loše, prije prve krivine pao je na peto mesto, a onda obišao četvoricu vozača do povratka u startno-ciljnu ravninu!
Brazilci su ovaj krug nazvali “Volta magica”, odnosno “Magični krug”, a kakav podvig je napravio legendarni i nažalost pokojni “Kišni čovek”, Sena, govore i imena onih koje je, jednog za drugim, ostavljao iza sebe za manje od minut i po.
Prvo je petoplasirani sa starta, Austrijanac Karl Vendlinger prošao Senu u svom Zauberu, ali ga je Brazilac vješto pustio da prođe, pa obišao s druge stane. Naredni ispred njega bio je mladi as Benetona Mihael Šumaher, koji se već bio umiješao u grupu velikih i slavnih.
Sena ga je prošao na teži način, sa spoljne strane.
U tom trenutku ispred sebe je imao dva velika rivala u bolidima šampionskog Vilijams Renoa. Tu ispred bio je Dejmon Hil, a na prvom mjestu mogao je da vidi kako polako odmiče njegov najveći rival tokom karijere, iako se borio sa mnogima, Alan Prost.
Britanac Hil nije bio problem za Senu, obišao ga je u djeliću sekunde, gotovo bez da se pomučio, a onda je imao još pola kruga da stigne i prestigne Prosta. Nije morao da žuri, jer je znao da je ubjedljivo najbolji vozač na mokrom asfaltu, uveliko je nosio titulu “Kišnog čoveka”, a do kraja trke imao je više od 60 krugova.
Ali, to nije bio Ajrton. Ajrton nikada nije kalkulisao i zato danas i pišemo o “Magičnom krugu”. Obišao je Francuza u Melburn Herpin krivini, posle koje je uslijedio blagi uspon do Godardsa i još jedan “lakat” prije ulaska u cilj.
Kako se završilo?
Sena je pobijedio sa minutom prednosti u odnosu na Hila i Prosta, ali je na kraju sezone, ipak, Prost osvojio posljednju, četvrtu titulu prvaka svijeta sa 26 bodova prednosti u odnosu na Senu (99:73). Treći je bio Hil sa 69 bodova, a četvrti Šumaher u Benetonu sa 52, ali treba reći da je Vilijamsu te godine značajnu prednost davao Renoov motor u odnosu na Ford koji je pokretao Meklaren i Beneton.
Na kraju te sezone Sena je odlučio da pređe iz Meklarena u redove najvećeg rivala Vilijamsa i, ispostavilo se, doživi tragično izlijetanje sa staze već 1. maja 1994. godine, u Imoli, na VN San Marina. Tada je izgubio život kao 34-godišnjak, a sjećanje na njega živi i danas, mnogo godina kasnije. Baš zbog ovakvih stvari, poput “Volta Magica”.
Podsjetimo se i kako su izgledali timovi tokom sezone 1993, 44. od osnivanja šampionata:
Vilijams: Prost, Hil.
Tajrel: Katajama, De Ćezaris.
Beneton: Šumaher, Patreze.
Meklaren: Andreti (Hakinen), Sena.
Mugen: Varvik, Suzuki.
Lotus: Zenardi (Lami), Herbert.
Džordan: Barikelo, Butsen (vozili su još Kareli, Apićela, Naspeti i Irvajn).
Larus: Alio, Suzuki (Koma).
Lola: Alboreto, Badoer.
Minardi: Fitipaldi (Gonon), Barbaca (Martini).
Ližije: Brandl, Blandel.
Ferari: Alezi, Berger.
Zauber: Vendlinger, Lehto.