Mladi Đorđe Knežević sa 12 godina debitovao kao košarkaš u seniorskoj konkurenciji
Đorđe Knežević, dječak iz Podgorice, još prije dvije godine skrenuo je pažnju na sebe, kada je sa 12 godina debitovao u seniorskoj konkurenciji, u ligi Crne Gore.
Danas je Đorđe Knežević (14) član kluba Milenijum, a tokom Božićnih praznika osvojio je turnir u Beogradu. Pred "plavo-zlatnom familijom" Milenijuma redom su padali: Kadet (Srbija) 92:64, Opsal (Norveška) 82:52, Dino Basket (Severna Makedonija) 74:46, Teodo 115:90 i Akademija Mrav (Hrvatska) 96:68.
Kako biste opisali svoje igre u Beogradu i trijumf Milenijum?
"Vjerovao sam u sebe i svoje sposobnosti. Odigrao sam kako sam očekivao. Bili smo odlični kao ekipa tokom cijelog turnira. U finalu sam imao želju da napravim veliku stvar, da dam mnogo koševa i mam dosta asistencija, jer sam znao da će se voditi statistika. U prvom poluvremenu dao sam 50 poena. U drugom nisam mnogo igrao, trener me je poštedio jer je bila velika razlika. Ušao sam na pet minuta da razigravam saigrače", priča za Kurir Đorđe Knežević.
REGION UPOZNAO NOVOG DRAŽENA: Kao od šale ubaci 50 koševa na meču! Divi se Jokiću i Dončiću, sanja dres Partizana!
Koja je vaša primarna pozicija?
"Igram na mjestu beka šutera, ali mogu da igram sve pozicije. Posebno u svom godištu. Od "jedinice", pa do "petice". Najjača strana mi je igra "jedan na jedan", kao i šut za tri i sa poludistance. Mislim da nisam loš i na ulazu."
Koji je prosjek koševa koje ubacujete po meču?
"Ove godine za uzrast generacije starije godinu dana od mene, prosjek mi je 50 poena. Šut vježbam svaki dan. Individualno radim po dva sata sa trenerom Aleksom Jovanovićem i to svakodnevno. Mimo ekipnih treninga koje takođe imam svaki dan."
Koliko je teško uskladiti školu sa košarkom?
"Imam slobodnog vremena, ali vrlo malo. Ove godine bilo je teže sve obaveze prilagoditi školi, ali uspijevam nekako. Idem redovno u osnovnu školu "Pavle Rovinski". Želim da upišem sportsku gimnaziju u Podgorici. A, za posle vidjećemo."
Prije dvije godine debitovali ste sa 12 leta u seniorskoj košarci protiv SC Derbija i ispisali istoriju.
"Zahvalio bih se treneru Dušanu Gojniću koji mi je dao minute da igram za prvi tim. Dao sam Derbiju devet koševa, posle i Podgorici isti broj, kao i Primorju iz Herceg Novog. Njima sam dao deset poena. Nisu me štedjeli, iako sam dijete, niti treba. Fizički su bili jači od mene, ali na to nisam gledao. Ušao sam samouvjereno."
Odakle ljubav prema košarci?
"Imao sam sedam godina. Volim košarku, izađem napolje sa ocem, šutiram. Meni se to odmah svidjelo, od najranijih dana. Posebno taj zvuk lopte kad uđe u koš. Tako sam počeo da treniram. Prvi klub bio je Juniora, imao sam osam godina. Kasnije sam se opredijelio za klub Milenijum kod trenera Borisa Pižurice. Vidio je moj talenat i gurao me je uvijek da igram u starijim selekcijama. Od devete godine igram protiv starijih. Kad igram sa svojim godištem, to je za mene zezancija. Rutina."
Da li ste trenirali još neke sportove?
"Džudo sam počeo da treniram sa sedam godina, ali mi taj sport nikada nije bio na prvom mjestu. Znao sam uvek da ću da se bavim košarkom. Džudo mi je pomogao da steknem snagu, a onda i čvrstinu u duelima. Bilo je i tu uspjeha, osvojio sam državno prvenstvo Crne Gore u svom godištu i godinu dana starije, kao i međunarodne turnire."
Koliko je važna podrška roditelja i šta očekujete u svojoj karijeri?
"Majka Sanda i otac Slobodan pomažu, tata je uvijek tu sa mnom. Ide na treninge i utakmice. Ukaže mi šta treba da radim, normalno je i da kritikuje kada pogriješim."
Ko su vam košarkaški uzori?
"Dražen Petrović i Kobi Brajant! Gledao sam preko Jutjuba Draženove utakmice. Mnogo mi se sviđa kako je igrao, čuo sam i da je dnevno trenirao po šest sati. Zato mi je i uzor, kao i Brajant."
Šta misliš o Nikoli Jokiću, Bogdanu Bogdanoviću i Luki Dončiću?
"To su naši veliki igrači. Pogotovo Jokić i Dončić. Jokić je dva puta zaredom MVP u NBA ligi. Njegova košarka je nevjerovatna. Neko bi rekao da je spor i trom, ali je on mnogo pametan igrač. Donosi brze odluke, ima strašan pregled igre, nevjerovatan šut, odbranu, skok... Bogdanović je top šuter, gledao sam ga na Olimpijskim igrama u Parizu. Bio je odličan. Dončić je nešto u mom stilu i njega često gledam, trudim se da skinem neke njegove poteze i primijenim ih na utakmicama."
Za koga navijaš?
"Za Partizan! Porodično svi navijamo za Partizan. To je tradicija, uz tatu sam naučio. Kad Partizan dolazi u Podgoricu, gledamo sve utakmice. Najviše mi se sviđa Dvejn Vašington. Prošle sezone Kevin Panter."
Gdje vidiš sebe za recimo tri ili četiri godine?
"Volio bih da dođem u Partizan što prije. Da zaigram i to bi bila velika čast. Meni je želja da igram pred Grobarima i Željkom Obradovićem. Kasnije, može i NBA liga. Sebe vidim u Americi, u Milvoki Baksima", zaključio je Đorđe Knežević.