Boravak na Zlatiboru iskoristili smo da popričamo pomoćnim trenerom FK Budućnosti, nekadašnjim golgeterom beogradskog Partizana.
Andrija Delibašić prije četiri godine završio je igračku karijeru, nakon čega se okrenuo trenerskom poslu.
Nekadašnji golgeter beogradskog Partizana, upravo na klupi "crno-bijelih", započeo je trenerski staž, gdje je od 2016. do 2018. radio kao asistent, da bi po odlasku iz Humske odlučio da se priključi vicešampionu Crne Gore.
Boravak na Zlatiboru iskoristili smo da popričamo sa nekada sjajnim golgeterom.
Svakako nezaobilazno pitanje je boravak u Partizanu, gdje je proveo najljepše trenutke karijere, a nastupi u "crno-bijelom" dresu osigurali su mu i pozive u nacionalni tim Jugoslavije, kasnije Srbije i Crne Gore.
"Sigurno da aktuelna sitaucija nije prijatna za navijače Partizana. Trebalo bi da se srede mnoge stvari unutar kluba. Partizan je veliki klub, bili su s nama ovdje na Zlatiboru i vidjeli smo kakvu masu navijača privlače. Igrači bukvalno nisu mogli da rade od ljudi koji su tražili autograme i slikanje. Partizan je veliki, samo treba da se potrude u narednom periodu da ostanu veliki, ili postanu još veći", kaže Delibašić o trenutnoj situaciji u njegovom bivšem klubu, čiji dres je nosio od 1999. do 2004. godine.
Na pitanje da li se Partizan olako odrekao nekih svojih "vojnika", poput Miroslava Đukića, Slaviše Jokanovića, Marka Nikolića, Aleksandra Stanojevića, nedavno i Zorana Mirkovića, čiji je bio pomoćnik, Delibašić kaže da su se možda oni našli "u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu".
"Potrošeni nisu sigurno. Oni su legende Partizana, ali možda nisu izabrali pravi trenutak da budu u Partizanu. Ali, siguran sam da Partizan na njih može da računa i u budućnosti", uvjeren je rođeni Nikšićanin.
Da li je za očekivati da Delibašića jednog dana vidimo na klupi Partizana?
"Još uvijek sam na edukaciji u Fudbalskom savezu Crne Gore. Vrijeme radi za mene kada je u pitanju 'šefovanje', ali sigurno da bi mi bilo drago da jednog dana sjednem na klupu Partizana. Ali, u životu volim da idem postepeno, ne volim da preskačem etape, tako da doći će moje vrijeme."
Delibašić je bio član sjajne generacije Partizana, koja je 2003. godine preko Njukasla stigla do Lige šampiona.
U izuzetno jakoj grupi tada sa Real Madridom, Portom i Olimpikom iz Marselja, "crno-bijeli" zauzeli su posljednje mjesto, a Delibašić je postigao sva tri pogotka za svoj tim (dva protiv Porta i jedan protiv Marselja).
"Sjećanja ne blijede kod mene, a sigurno ni kod navijača Partizana. Ta 2003. godina bila je izuzetno uspješna za naš klub i žao mi je što Partizan ne može, ne baš svake, ali barem svake dvije ili tri godine, da igra tako veliko takmičenje. Ali, uvjeren sam da će doći vrijeme kada će naši klubovi biti stalni učesnici Lige šampiona, jer nema bolje reklame za klub i prodaju igrača. Vidimo da Crvena zvezda živi od toga, tako da moramo svi zajedno da učinimo mnogo da pomognemo našim klubovima."
Saša Ilić, veliki prijatelj Andrije Delibašića, nedavno se oprostio od dresa Partizana. Teško da neko od pristalica beogradskih "crno-bijelih" može zamisliti funkcionisanje kluba bez legendarnog Saleta.
"Kako dalje bez Saleta? Nikako! Partizan je ostao bez vođe, i ovako poljuljan. Pričao sam sa igračima u hotelu, djelovali su mi izgubljeno, jer Sale je okupljao ekipu, hrabrio tim kada su neuspjesi, radovao se uspjesima, tako da žao mi je što nije nastavio svoj put koji bi trebalo da bude na nekoj funkciji u Partizanu. Vidjećemo u narednom periodu šta će se desiti, ali Saša Ilić pripada Partizanu, Partizan pripada njemu i po svaku cijenu mora da mu se nađe mjesto u klubu. Svojim iskustvom, koje je ogromno, može da pomogne radu kluba", zaključio je Delibašič, uz nadu da će Iliću biti organizovana oproštajna utakmica jer, prema njegovim riječima, on to sigurno zaslužuje.
"Saša Ilić treba, onako kako mu to dolikuje, da se oprosti od navijača Partizana!"