Simon Vukčević o povratku u plavi klub poslije 18 godina, enormnoj slavi u Sportingu iz Lisabona, strmoglavom padu karijere, reprezentaciji Crne Gore, istorijskoj utakmici protiv Češke.
Bomba je tempirana, a čeka se samo dan kada će i da li će eksplodirati!
Simon Vukčević se nalazi na pragu povratka u Budućnost o čemu smo pisali juče, a da se pita samo bivši reprezentativac Crne Gore, taj posao bi već bio završen. Na potezu je uprava plavog kluba.
Ofanzivni vezista ima veliku želju da se vrati kući, jer voli Budućnost i volio bi da igra pred svojom publikom!
“Sve je počelo je kao održavanje forme. Imao sam inostranu ponudu, ali sam odustao, jer želim da ostanem kući. Vidjećemo kako razmišlja rukovodstvo Budućnosti, to je na njima. Treniram, radim... Najbitnije mi je da sam zdrav nakon oporavka od povrede“, rekao je 31-godišnji majstor za Dnevne novine, koji je potvrdio da je transfer realnost.
“Volim Budućnost i ne bih imao nikakvih problema da igram tu. Kad dođem na trening vidim da su mnogi ljudi tu ostali, a još malo će 18 godina od kada sam bio u Budućnosti“.
Magije u nogama definitivno još ima, a to želi da podijeli sa podgoričkom publikom...
“Vjerovatno ću sada igrati najbolji fudbal. Igram iz zadovoljstva, kući sam, bez ikakvog pritiska, ispunjen. Živio sam cijeli život pod pritiskom, bio stegnut, a kada je tako onda pucaš“.
Eksplodirao je u Partizanu, kao mlad bio briljantan u dresu Sportinga iz Lisabona gdje je bio obožavan, a onda je uslijedi neshvatljiv pad u karijeri koja je obećavala mnogo. Blekburn, Karpati, Vojvodina, Levadijakos, Enosis i Čaves su bili prolazne stanice. Gdje je Simon napravio grešku?
“Nijesam napravio samo jednu grešku, non - stop sam pravio greške. Bio sam arogantan, izgubljen u tom svijetu koji je inače izgubljen, samo me zanimala pobjeda. Uče vas da steknete slavu, novac, poštovanje - sve sam to vidio u životu, a to je čista glupost“, rekao je Vukčević, koji veoma mirno i staloženo priča o prošlim vremenima.
“Nijesam mogao da sjedim sa nekim ako me ne hvali, nijesam mogao da zamislim da me neko ne poštuje, da neko kaže nešto loše o meni. Umislio sam da sam neko i nešto, ali onda mi je Bog pokazao kako stvari stoje, otvorio mi oči. Morao sam da platim zbog prethodnog načina života i ne žalim nijedne sekunde. Današnji fudbal je vještački, a ljudi su bez emocija. Nama je emocija strast, a strast je teško ropstvo. Igrači su pod velikim pritiscima, mladi takođe. Nemam nikakve namjere da ostavim sport, ali gledam na sve drugačije“, nadovezao se momak koji je obećavao.
Kada se gleda sa današnje distance, zenit Simonove karijere je bio u Sportingu od od 2007. do 2011. Imao je samo 21, 22, 23 godine, a igrao na top nivou – portugalska liga, Liga šampiona.
“Istina, ali sve je to maska. To ne ispunjava čovjeka. To su sve sekunde, daš gol, slavlje, ali brzo sve prođe. Nijesam umio to da cijenim, bio sam nezahvalan. A mnogo su me voljeli u Lisabonu. Nisam mogao bez kačketa na ulicu, ogroman pritisak na svakom koraku.. Godilo mi je sve to, ali isto tako i škodilo. Mnogo više“, jasan je Vukčević, koji se okrenuo na karijeru koja je poslije “lavova“ krenula nizbrdo...
“Ogroman pritisak, nepotreban, a to je daleko od najbitnijih stvari u životu. Mislio sam da je fudbal život i takav način razmišljanja me je doveo praktično do ludila. Nervirao sam se na treninzima, tu nervozu prenosio kući... Onda sam upoznao oca Joila, ispovijedio se, pročitao Sveto pismo, Jevanđelje, pronašao sve odgovore. Tu se moj život promijenio. Cilj mi je da budem bolji otac, muž, brat, prijatelj... To je na kraju samo bitno“.
Vukčević je odigrao 45 utakmica za reprezentaciju Crne Gore, jedno vrijeme bio simbol nacionalnog tima uz Mirka Vučinića i Stevana Jovetića. Sadašnji rezultati selekcije Ljubiše Tumbakovića su ga prijatno iznenadili.
"Neću nikog da lažem, pa da pričam da imamo strašne igrače. Nemamo strašne igrače, imamo dobre, a iz toga se napravio dobar tim, kvalitetan, talentovan i napravljen je odličan rezultat“, rekao je Simon za Dnevne novine, a onda se prisjetio najvažnijeg meča svoje generacije protiv Češke u baražu za EURO 2012.
"Igrali smo - svi za jednog, jedan za sve, imali super atmosferu. Ključni trenutak je bio Češka. Tu se sve promijenilo, odjednom smo bili pod moranjem, pritisak je postao nevjerovatan, počeli smo da mislimo da smo neke veličine. I naravno - pali smo. Nijesmo prošli, jer smo se previše podigli. A ko visoko leti, nisko pada", podvukao je Simon Vukčević, nekada najveći talenat našeg fudbala, sada čovjek koji bi mogao da pojača Budućnost.