U utorak, od 18 časova, počeće jedna od najznačajnijih Skupština u istoriji Fudbalskog kluba Crvena zvezda
Birani su predsjednici i ranije, ali nikada stanje u klubu nije bilo toliko dramatično na dan Izborne skupštine.
Jer, ne dobije li Zvezda u utorak novog predsjednika, a kandidati su Vladan Lukić i Dragoljub Lekić, ne piše joj se dobro, mada teško da može i da se zamisli da od ovoga može gore!
U trenutku kada je klub do guše u dugovima (posljednji zvaničan podatak je 22,3 miliona evra, spekuliše se da trenutno iznosi blizu 30 miliona) i kada od Uprave postoji samo generalni sekretar Saša Kozić, brodu koji tone neophodan je kormilar, pa makar on potonuo zajedno sa njim u - likvidaciju, koja je takođe jedna od opcija.
Navijači, koji će poslije promjene statuta na početku Skupštine imati 19 predstavnika u njoj, poručili su Lekiću da kao član aktuelne Uprave koja snosi veliki dio krivice za trenutno stanje "ne može da bude predsjednik Zvezde", ali nisu ni dali podršku Lukiću, već se nezvanično zalažu za neko prelazno rješenje.
Prelazno rješenje, odnosno privremena Uprava, mogla bi da bude formirana ukoliko nijedan od kandidata u utorak uveče ne dobije prostu većinu delegata u Skupštini, koja je sastavljena od 81 člana.
Dakle, 41 glas potreban je jednom od kandidata da postane novi prvi čovjek crveno-bijelih, u slučaju da svi delegati dođu na Skupštinu, a za jednog se već sumnja da će se pojaviti.
To je posljednji predsjednik Zvezde, koji je podnio ostavku i nalazi se u Americi - Den Tana.
Da li je uspjeh u Sopotu garant za uspjeh u Zvezdi?
Veterani su uz Vladana Lukića, rođenog 1970. godine, bivšeg fudbalera Crvene zvezde, a sada potpredsjednika Opštine Sopot i predsjednika FK Sopot. Veterani su, ipak, bili i uz Taninog protivnika Zorana Bingulca, pa su nadglasani na prethodnoj Skupštini...
To stvara malu nervozu u njihovim redovima, jer je kandidatura Lekića iznenadila sve, a čudi podatak da su imena pet potpisnika njegove kandidature i danas ostala tajna!? Zašto?
Pretpostavlja se da su to članovi bliski prethodnom rukovodstvu, možda i zbog toga što Lekić otvoreno govori o tome da generalni sekretar Kozić "mora da ostane", kao i da Marko Mišković i Dragi Mićović, bivši finansijeri kluba, "mnogo vole Zvezdu i da joj žele najbolje".
Od tih izjava digla se kosa na glavi zaposlenima u klubu, čiji je sindikat zaprijeto Lekiću, rođenom 1957. godine i vlasniku zastupnika automobila marke "sitroen" za Srbiju, "Vitro grupe", da ni ne pomišlja da se kandiduje, odnosno da će stupiti u štrajk, ako on dođe u klub.
Zaposleni tvrde da on nema nikakvo pravo da bude predsjednik Zvezde, jer je bio član Uprave koja je klub dovela na ivicu egzistencije, "baš kao i njihove porodice".
Lekić se na to ne obazire, kao ni na poruku navijača, "čije mišljenje izuzetno cijeni". On želi da dokaže da "nije nesposoban" i da će to pokazati. Njegove prednosti su brojni kontakti u svijetu biznisa i politike, iskustvo u vođenju više uspješnih firmi, a mane neiskustvo u vođenju sportskog kluba, pogotovu velikog kao Crvena zvezda. Uz naravno dio krivice koji snosi za stanje u klubu.
Ni Lukić nije idealan, jer dugo nije u Zvezdi, a uspjesi u rukovođenju FK Sopot nikako mu ne garantuju da će biti uspješan i u FK Crvena zvezda, naročito kada se uhvati u koštac sa kamatama, koje zarivaju eksere pod nokat svakodnevno...
Lekić cijeni mišljenje navijača, a ovi ga ne žele
Međutim, Lukić kaže da ima papir, i da će ga pokazati, da su bankovni računi blokirani zbog toga što "su u klubu Kozić i Lekić" i da će biti odblokirani istog dana kada dođe nova uprava. On, takođe, tvrdi da ima dogovor sa Moskovskom bankom, koja će pomoći sanaciju i stabilizaciju finansijske situacije.
Borba za mjesto predsjednika kluba je više od toga. To je borba za kult ličnosti, kakav je posljednji imao Dragan Džajić (otišao 1. oktobra 2004. godine), ali i borba za ogromnu imovinu, a nju čine stadion i građevinski objekti izuzev Upravne zgrade, ali ne i zemljište oko stadiona.
Ono je vlasništvo grada Beograda, a Zvezda je korisnik.
U nedostatku prihoda od TV prava, marketinga, slabe prodaje dresova i suvenira, a bez uspjeha u Evropi, Crvena zvezda godinama unazad popunjavala je budžet prodajom fudbalera. Sublimiranim greškama u politici dovođenja i prodaje fudbalera, čija je ukupna vrijednost sa nekoliko desetina miliona evra od prije tri, četiri sezone, pala na jedva pet, šest miliona koliko bi moglo da se dobije prodajom cijelog tima, izgubljen je tempo sa otplatama kredita i došlo se dokle se došlo...
Na rub egzistencije.
(MONDO)