Amaterska liga u malom fudbalu vjera je u povratak starih vremena, kada je podgorički asfalt "gorio" pod nogama pasioniranih fudbalskih amatera.
Da se pozitivne stvari u sportu mogu raditi srcem, bez krajnjeg cilja sticanja finansijske dobiti, da se porazi mogu primati ljudski, bez skrivanja iza manjka para i pritiska "moćnih krugova", da se može igrati svaka utakmica kao da je finale Lige šampiona, pokazala je novoosnovana Amaterska liga u malom fudbalu.
Priča ovih mladih ljudi neodoljivo podsjeća na davna vremena kada je sport imao dušu, kada su mladi u Podgorici igrali za slavu i radi druženja, kada se o mečevima pričalo na podgoričkom Korzu, slučajno se poklopila sa izlaskom filma "Montevideo, vidimo se", koji se trenutno prikazuje u bioskopima.
Sama ideja o organizaciji lige nastala je spontano. Kako tokom ljeta počinju pripreme za igranje termina tokom godine, period od godinu dana činio se dugim za igranje sa samo jednim protivnikom. Tada se rodila ideja da bi dobro bilo da se ekipe povežu i mijenjaju protivnike između sebe. Za samo jedan dan pronašlo se 8 ekipa koje imaju isto mišljenje : Alpinisti, Anđeli, Evegreen, Jack's, Stupovi, Iza Palade, Panceri, i Podgorički AMFK.
Na tim osnovama, svi oni od septembra žive dječački san. Nekome je on dosanjan u dvadesetim, a nekom u četrdesetim godinama. Smišljali su imena kluba, pravili grbove, štampali dresove, i jedva čekali utakmice nedjeljom.
Fudbal je jedan od rijetkih sportova koji možete igrati bez obzira na fizičke predispozicije. Tako i među ovih osamdeset momaka ima različitih, i po fizičkim karakteristikama, i po zanimanju : od studenta, do advokata, ugostitelja, bankara, do, nažalost, i nezaposlenih. Ali, kada dođe nedjelja veče, svi su na istoj liniji, sa istim željama, nošeni samo jednom mišlju - pobjedom.
Do sada je odigrano 14 kola, od 28 planiranih, pa je takmičenje na polovini. Lider na kraju zimske polusezone je ekipa Stupova, koje je u poslednjem kolu uspjela da preuzme prvo mjesto od ekipe Jack's.
Poraz je značio patnju pri međusobnom drugarskom dopisivanju na forumu i fejsu, a pobjeda donosila pozitivno raspoloženje tokom radne nedjelje.
Na kraju, ovi momci su pokazali da sve može biti u najboljem redu i bez sudija, i bez nagrada, iako bi mnogi rekli da, kad nema nagrada, onda nema motiva, kad nema sudija - ima svađe.
Ovi momci su drukčiji, ali u jednom, ipak, isti. Veže ih zajednička nit - strast prema sportu.
(MONDO)